Odlomak

1. UVOD
Djelatnost krivičnog suda u cilju realizacije funkcije suđenja, posmatrana sa sadržinske strane, može se manifestovati u rukovođenju krivičnim postupkom i u donošenju odluke o krivičnoj stvari . Zavisno od vrste delatnosti krivičnog suda, razlikuju se odluke koje krivični sud donosi u toku upravljanja krivičnim postupkom i odluke koje donosi o samoj krivičnoj stvari, tj. kojima se definitivno rasvjetljava i rješava krivična stvar, a samim tim i okončava krivični postupak.

Odluke koje sud donosi u toku upravljanja krivičnim postupkom su rješenja i naredbe, a odluke kojima se rješava krivična stvar su presude. Izuzetno, postoje rješenja kojima se rješava krivična stvar, na primjer, rješenje o izricanju sudske opomene, odnosno rješenje o obustavi krivičnog postupka, ako se utvrdi da djelo nije krivično djelo, da postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost, odnosno ako nema dovoljno dokaza da je okrivljeni izvršio navedeno djelo. Ovu odluku u formi rješenja sud će donijeti u slučaju ako ove okolnosti utvrdi prije početka glavnog pretresa. Isto tako, postoje presude kojima se rešavaju samo procesna pitanja, a ne i pitanja o glavnoj krivičnoj stvari, na primjer, presuda kojom se optužba odbija, koja se zbog toga i naziva procesnom presudom. Odluke krivičnog suda predstavljaju osnovnu sadržinu djelatnosti krivičnog suda u toku ostvarenja funkcije suđenja u krivičnim stvarima.

U ovom radu definisaćemo pojam presude, njene vrste kao i razloge za donošenje pojedinih vrsta presuda i njihova obrazloženja, zatim sadržinu presude i njeno donošenje i dostavljanje.

2. PRESUDA
2.1 Pojam i predmet presude
Presuda je sudska odluka kojom se, po pravilu, rješavaju kako krivičnopravna, tako i krivičnoprocesna pitanja o krivičnoj stvari, odnosno, ona je odluka suda o krivičnom djelu i učiniocu koje je prezentirala optužba . Presuda je najvažnija sudska odluka koju može doneti samo krivični sud i ona mora biti zasnovana na pravno relevantnim činjenicama koje su utvrđene dokazima i to do najvećeg stepena izvesnosti, tj. do istinitosti saznanja o njihovom postojanju ili nepostojanju. Presuda se u našem pravu izriče u ime naroda dok je u Srbiji predviđeno da se izriče u ime naroda .

Osnov presude mogu biti samo činjenice koje su utvrđene dokazima izvedenim na glavnom pretresu. Po pravilu, presuda se donosi nakon održanog glavnog pretresa, s tim što postoje izuzeci kada se presuda donosi i bez održanog glavnog pretresa u slučaju: nepravog ponavljanja postupka, opozivanja uslovne osude zbog neispunjenja određenih obaveza itd.
Donošenje presude, kao posebna i zavšna faza glavnog krivičnog postupka, obuhvata više raznovrsnih delatnosti suda. Sadržinski posmatrano, sve te delatnosti se odvijaju u jednom logičnom redu, jedna drugu slijede i na taj način predstavljaju jednu zaokruženu cjelinu. Posmatrano sa aspekta svog redoslijeda, u ovoj fazi glavnog krivičnog postupka dolazi prvo do izricanja presude a potom do njenog objavljivanja, pismene izrade i dostavljanja, a izuzetno može da dođe i do ispravljanja presude.

Predmet presude može biti samo krivično delo i optuženi za to djelo sadržani u optužbi u njihovom činjeničnom opisu, zbog toga što pravna kvalifikacija djela u optužbi ne obavezuje krivični sud. Smatra se da je potrebno da postoji tzv. subjektivni i objektivni identitet između optužbe i presude. Subjektivni identitet znači da se presuda može izreći samo prema licu koje je optuženo za određeno krivično delo. Objektivni identitet odnosi se na činjenični opis krivičnog dela, koji u osnovi mora biti istovijetan u optužbi i presudi. Naš Zakon o krivičnom postupku prihvata koncepciju stroge vezanosti suda za optužbu . Ako optužba obuhvata više krivičnih dijela, između svakog tog djela i njegovog učinioca mora postojati odnos subjektivnog i objekrivnog koneksiteta.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari