Starateljstvo za posebne slucajeve

Uvod
Mnoga lica nisu u stanju da se staraju sama o sebi, ova nesposobnost može biti potpuna ili djelimična. Starateljstvo je posebna zaštita koju drustvena zajednica pruža maloljetnim osobama bez roditeljskog staranja i punoljetnim osobama koje nisu sposobne ili koje nisu u mogucnosti starati se o sebi, svojim pravima, interesima i obavezama.
Starateljstvo nad licima lišenim poslovne sposobnosti i starateljstvo nad maloljetnim licima su dva  osnovna oblika starateljstva.  Starateljstvom za poseban slučaj pruža se zaštita maloljetnim i punoljetnim osobama koje su faktički spriječene da lično učestvuju u pojedinim poslovima i sporovima ili je onemogućeno da određeno vrijeme samostalno djeluju. Nesposobnost lica da se staraju samo o sebi ili svojim pravima i interesima. može biti djelimična ili potpuna. U najtežoj poziciji se nalaze maloljetnici koji su pod roditeljskim staranjem ili su lišeni roditeljskog staranja.Pored maloljetnika i punoljetna lica mogu postati nesposobna da se brinu o sebi ili svojim pravima i interesima.
Kolizijsko starateljstvo centralni je oblik obaveznog privremenog starateljstva. To se potvrđuje i kroz praksu Centara za socijalni rad, gde uočavamo da je najčešći oblik privremenog starateljstva upravo kolizijsko starateljstvo. Kolizijskom starateljstvu pravna nauka je posvetila posebnu pažnju jer je to jedno od najosjetljivijih pitanja pogotovu u slučajevima suprostavljanja interesa roditelja i interesa dijeteta. Starateljstvo nad imovinom nepoznatog sopstvenika i nad odsutima licem javljaju nešto ređe. Voljno starateljstvo i starateljstvo nad stranim državljanima sreću se vrlo rijetko u praksi.
Državni organ koji je zadužen za poslove starateljske vlasti je organ starateljstva, odnosno Centar za socijalni rad. Centar za socijalni rad je u obavezi da vrši nadzor nad vršenjem dužnosti staratelja. Organ starateljstva mora aktivno da se uključi u rješavanje problematike u svakom pojedinačnom slučaju, potrbno je najmanje jedan put godišnje da prikupi izvještaje o radu staratelja. Naše pozitivno pravo poznaje i ustanovu starateljstvo za posebne slučajeve. Zakonom pominje nekoliko vrsta starateljstava za posebne slučajeve:
1. staralac odsutnom licu čije je boravište nepoznato a nema zakonskog zastupnika ,
2. staralac u slučaju sukoba interesa zakonskog zastupnika i stićenika (kolizijsko starateljstvo),
3. staralac nad starnim drzavljanom,
4. voljno starateljstvo,
5. staralac nad imovinom ciji je sopstvenik nepoznat.
1.    Staralac odsutnom licu čije je boravište nepoznato a nema zakonskog zastupnika

Pod odsutnim licem smatra se ili  lice koje za koje je izvjesno da je u životu ili lice za koje se pretpostavlja da je u životu, a čije boravište nije poznato u poslednjih 6 mjeseci. Ne smijemo nikako poistovijetiti pomove odsutan i nestao.

Dešava se da lice koje je odsutno ostavi imovinu nezaštićenu o kojo nema ko da se stara.             U slučaju da se ne postavi staraoc na imovinom odutno lice bi pretjelo štetu. Saralac će biti postavljen i ako je to u interesu trećih lica koja imaju izvjesna potraživanja koja su dospjela.

Organ starateljstva mogu postaviti licu, koje nema zakonskog zatupnika ili punomoćnika, a nepoznato mu je boraviste privremenog staraoca. Da bi se licu koje je odsutno postavio branilac neophodno je da se ispune i uslovi da lice nema zakonskog staroca, nije odredilo punomoćnika i  da je nepoznato boravište lica. Postavljanje staraoca je neophodno zbog zaštite prava ili interesa odsutnog lica. Staraoca odsutnom licu može postaviti sud ili organ pred kojim se vodi postupak. Ovi oragani su dužni da o tome izvjeste organ starateljstva.

Rješenem o postavljanju staroca odredjuje se i obim poslova koje moze preuzeti na sebe, Sve preduzete pravne radnje staraoca obavezće odsutnog. U pravnoj teoriji se dosta raspravljalo o punovažnosti poslova koje staralac zaključi, a prije njega je to učinilo i samo odsutno lice (zaključilo pravni posao o istoj stvari). Pitanje je rješeno po pravilu prior tempore potio iure (stariji u vremenu, jači u pravu).