Odlomak

UVOD

U savremenom svetu svakodnevno se izvrši na milione činova kupoprodaje, odnosno razmene određenih dobara za novac. U mnogim situacijama strane koje trguju iz više razloga žele da na neki način osiguraju svoju poziciju u kupoprodaji, pa iz tog razloga oni prave ugovor o kupoprodaji. Kada se zaključi ovaj ugovor, ugovorne strane uživaju izvesna prava, ali i prihvataju određene obaveze. Ovo je najvažniji ugovor u građanskom privrednom pravu. Da bi proizvodio određeno pravno dejstvo, potrebno je da bude sačinjen prema pravilima koja, kod nas, propisuje Zakon o obligacionim odnosima (ZOO) iz 1978. godine.
Često se dešava da ove ugovore sačinjavaju nekompetentni ljudi, pa zbog toga kasnije ne mogu da ostvare svoja prava pred nadležnim sudom. Pri sačinjavanju ovog ugovora, potrebno je obratiti pažnju na njegove bitne (obavezne) i manje bitne delove, prava i obaveze ugovornih strana, način zaključivanja, prestanak itd.

1. Uopšteno o kupoprodajnom ugovoru

Ugovor o prodaji je ugovor kojim se jedna ugovorna strana (prodavac) obavezuje da robu koju prodaje preda drugoj ugovornoj strani (kupcu), tako da ovaj stekne pravo raspolaganja, pravo svojine, dok se kupac obavezuje da prodavcu za to isplati određenu novčanu nadoknadu.
Ugovorom o prodaji vrši se razmena robe za novac. Ovim ugovorom se mogu prenositi ne samo stvari već i imovinska prava. Zakonom je propisano da se ugovor o prodaji nepokretne imovine mora zaključiti u pismenoj formi i overiti u sudu, što znači da je ugovor o nepokretnosti formalan ugovor. Predmet prodaje mogu biti stvari, a u ugovorima o privredi – roba – i druga prenosiva imovina.
Ovaj ugovor regulisan je Zakonom o obligacionim odnosima (Službeni glasnik SFRJ, 1978. godina).
Saglasnost volja u ugovoru treba da bude izražena jasno i nedvosmisleno. Prema propisima naših opštih uzansi, ugovor može biti zaključen pismeno ili usmeno, i to između prisutnih1 i odsutnih2 stranaka.

Po svojoj pravnoj prirodi, ovaj ugovor je:
Kada se ugovor sklopi usmeno, telefonom ili faxom, smatra se da su stranke bile prisutne kada se ugovor sklopi pismom ili telegramom, smatra se da su stranke bile odsutne
1. imenovani
2. konsezualan – neformalan
3. dvostrano obavezan
4. teretan
5. kazualan
6. komutativan

U ovoj vrsti ugovora javljaju se, dakle, prodavac i kupac. Specifičnost ovog ugovora u odnosu na mnoge druge ugovore je u tome što ovaj ugovor daje i prava i obaveze, kako prodavcu, tako i kupcu.

2. Elementi i sačinjavanje ugovora o kupoprodaji

Kupoprodajni ugovori obično sadrže odredbe o:
■ vrsti i asortimanu robe,
■ količini robe,
■ kvalitetu robe,
■ ceni,
■ pakovanju,
■ isporuci i plaćanju

Najbitniji element ovog ugovora jeste roba. Oko ovog elementa ugovorne strane moraju se sporazumeti, ili u protivnom ovaj ugovor ne može biti zaključen kao ugovor robnog prometa. U pogledu određivanja robe kao predmeta ugovora, potrebno je da se ugovorne strane dogovore o njenoj vrsti, a da količinu učine odredivom.

2.1. Ugovaranje količine robe
Količina robe u kupoprodajnom ugovoru može se odrediti na tri načina: jedinicama mere, komadima i jedinicama standardnog pakovanja.
Metarski sistem ima četiri osnovne mere: za težinu – kilogram, za dužinu – metar, za površinu -kvadratni metar i za zapreminu – kubni metar.
Zakonom o merilima i mernim jedinicama od 01.01.1981. godine kod nas je stupila na snagu potpuna upotreba Međunarodnog sistema mernih jedinica.
Indirektno iskazivanje količine robe jedinicama mere moguće je i prema nazivima saobraćajnih sredstava, na primer: „jedan vagon kukuruza”, što zapravo znači 10 000 kg kukuruza.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari