Odlomak

 
UVOD

Naziv ustav vodi poreklo od latinske reči constitutio. U rimskom pravu „konstitucije“ su bile imperatorski edikti, kojima je imperator uređivao najznačajnija privredna ili politička pitanja ili pitanja organizacije države. U filozofskim spisima velikih mislilaca antičke Grčke – Platona i Aristotela, sreću se i razmatranja o ustavima grčkih državica. Izraz ustav koristi se prevenstveno u značenju osnovnih obeležja političkog uređenja konkretne države. Ovim nazivom ne označava se pravni akt već konkretan sistem državnog i društvenog uređenja države. Aristotel pravi razliku između pravila o državnom i društvenom uređenju (politee) i pravila kojima se uređuju ovlašćenja koja pripadaju pojedinim organima vlasti (nomoi). U feudalnom društvu katolička crkva reč ustav koristi za akte kojima se uređuje sistem organizacije crkve. Sa buržoasko – demokratskim revolucijama termin ustav je u političkoj i pravnoj teoriji dobio drugačije značenje, koje je i danas u upotrebi.
Ustav je najviši opšti pravni akt u sistemu opštih pravnih akata jedne države koji uređuje najbitnije odnose u državi, a pre svega samu državnu organizaciju i ovlašćenja državnih organa, kao i slobode i prava građana. Naziva se još i osnovni zakon.
Ustavnost kao pravni princip, u svom normativnom značenju nužan je preduslov uspostavljanja pravne države. On obavezuje državnu vlast, ograničava je, podvrgava kontroli, uspostavlja prepreke arbitrernosti, unosi stabilnost u pravni poredak i stvara osnovne pretpostavke za jednakopravnost i sigurnost građana u pravnom sistemu.

1. POJAM USTAVA

Izraz constitutio potiče od latinskog glagola constituere, koji znači ustanoviti, uspostaviti, konstituisati. Reč „konstitucija“ je u srpski rečnik ušla iz ruskog jezika. U našem jeziku izvorno značenje termina ustav je: brana, prepreka, ograničenje, obuzdavanje. Ustav kao pravni akt doista je akt ograničavanja državne vlasti.
U ustavnom pravu postoje različita stanovišta o pojmu ustava. Danas su nezaobilazni pravni i sociološki pojam ustava.
Ustav u pravnom smislu ima dva osnovna značenja, na koja ukazuje već tradicionalna ustavna teorija – to su pojam ustava u materijalnom smislu i pojam ustava u formalnom smislu.
Sociološki pojam ustava obuhvata ustav kao stvarnost političkih odnosa i predstavlja realne faktičke odnose snaga u jednom društvu.

1.1 Ustav u materijalnom smislu

Ustav u materijalnom smislu se određuje prema sadržini (materiji) ustavnih normi, tako da u ustav u materijalnom smislu ulaze sve norme sa određenom sadržinom, bez obzira na njihovu formu.
Dva su osnovna obeležja ovog pojma ustava: prvo, ustav u materijalnom smislu nesporno postoji u svakoj zemlji, a drugo, to je skup osnovnih pravila koja određuju i regulišu dato državno i društveno uređenje.
U svakoj državi postoje izvesna pravila koja uređuju konkretnu državu i njeno pravo. Oblik i forma u kojoj se takva pravila izražavaju mogu biti različita: pisana ili nepisana pravila; pravne norme ili pak pravila stvorena običajnim pravom; pravila sistematizovana i koncentrisana u jednom pravnom aktu ili pak u više različitih pravnih akata. Osnovno obeležje pojma ustava u meterijalnom smislu je oslanjanje ovoga pojma na sadržaj odnosa koji se uređuju ustavom, nezavisno od toga da li su ti odnosi stvarno i uređeni ustavnom normom ili pak nekim drugim propisima, pa čak i običajima. Postoje razlike u teorijskim razmatranjima pojma ustava u materijalnom smislu. Razlike proističu iz samog poimanja sadržine ustavne materije, a s obzirom na to teorije se mogu grupisati u dve osnovne grupe. Prvoj grupi pripadaju teoretičari, koji sadržaj ustavne materije vezuju u osnovi za državu, njenu organizaciju, status, nadležnosti i međusobne odnose organa vlasti, posebno najviših organa državne vlasti. Drugoj grupi pripadaju teoretičari koji sadržaj ustavne materije vezuju u osnovi za društvo. Postoje i shvatanja koja kombinuju oba navedena svojstva sadržaja ustavne materije. Pristalice ovih shvatanja vezuju se podjednako za organizaciju i funkcionisanje organa vlasti, kao i za pravila po kojima se stvara pravo, a smatrajući ih jednako važnim za određivanje pojma ustava. Zajedničko za sva izneta različita shvatanja ustava u materijalnom smislu jeste povezanost sadržaja sa državom i pravom. Samo jedni daju prednost jednom (državi i pravu), a drugi drugom (društvu) sadržaju ustavne materije.
Sve zemlje imaju ustav u materijalnom smislu, ali ima zemalja koje nemaju ustav u formalnom smislu, npr. Engleska.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Jedan komentar na “Ustav”

sasa2000 says:

CUVAOOOO BOOOGGG

Komentari