Zaštita prava i interesa djeteta

I UVOD
1. Zaštita prava i interesa djeteta
Tema ovog seminarskog rada je zaštita prava i interesa djeteta. Ovdje ćemo se osvrnuti, odnosno koristiti Konvenciju o pravima djeteta , UN-ovu deklaraciju o ljudskim pravima, Ženevsku deklaraciju o pravima djeteta…
Porodica je osnovna i najvažnija ćelija društva, te stoga stariji članovi porodice treba da imaju puno obzira i ljubavi prema djeci, kako bi oni odrastali u normalnoj, sretnoj porodici, porodici koja će uticati na bolje obrazovanje djeteta, porodici koja će ukazivati djetetu na etičke, moralne, humane vrijednosti čovjeka, kako bi dijete stasalo i izraslo u jednu zrelu, moralnu, obrazovanu i lijepo odgojenu, pristojnu i odgovornu ličnost koja će biti korisna , prije svega sebi i svojoj porodici, a zatim i čitavoj zajednici kojoj pripada, i upravo u tome smatramo da je značaj ove teme.

2. Porodica i porodična prava prema deklaraciji
U već pomenutoj Konvenciji o pravima djeteta, naglašava se da su UN u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima proglasili da periodu djetinjstva pripada posebna zaštita i pomoć. Porodica kao temeljna društvena grupa, kao i sredina u kojoj dijete boravi ima ulogu da pruži djetetu pomoć i zaštitu . Psiholozi su, također, uvjerenja da djetetu treba pružiti punu zaštitu, ljubav, učiti dijete poštovanju kako bi se ono na pravi način pripremilo na samostalan život u budućnosti, kako bi živjelo u duhu mira, dostojanstva, slobode, ravnopravnosti i solidarnosti.
Posebne mjere zaštite i prava interesa djeteta istaknute su u Ženevskoj deklaraciji o pravima djeteta iz 1924. godine. UN su je usvojili 20. novembra 1959 godine, te su priznata porodična prava gdje spadaju sljedeća prava:
1. Zaštita privatnosti porodičnog života.
2. Ravnopravnost, međusobno pomaganje članova porodice.
3. Obaveza roditelja da osiguraju zaštitu interesa i dobrobiti djeteta i njihova odgovornost u podizanju, obrazovanju i odgoju djeteta.
4. Obaveza države da osigura zaštitu porodice i djeteta.
5. Pružanje starateljske zaštite djeci bez roditeljskog staranja i odraslim osobama koje nisu sposobne da se brinu same o sebi, svojim interesima, pravimai imovini.
Navedena prava priznata su u članku 23. i 24. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima i statutima i odgovornim instrumentima specijalnih službi i međunarodnih organizacija koje se bave zaštitom djece.
Konvencija o pravima djeteta navodi da je djetetu zbog njegove tjelesne i duševne nezrelosti potrebna posebna zaštita, uključujući zaštitu prije i poslije rođenja.

3. Izdržavanje djeteta
Jedan od najvažnijih vidova pomoći djetetu jeste materijalno izdržavanje djeteta. Dakle, u pitanju je plaćanje neophodnih troškova djeteta, kao što su : troškovi vezani za ishranu, odijevanje, naobrazbu,stanovanje, odmor i rekreaciju i sl. Prema tome, jasno je da izvršavanje ove dužnosti je pretpostavka za vršenje svih ostalih prava i dužnosti, pa zbog toga ono ima veliki značaj za dijete.Na njegovu važnost ukazuje i to što ova obaveza ostaje i onda kada roditeljsko pravo kao cjelina prestane punoljetstvom djeteta.Konvencija o pravima djeteta normira da država priznaje svakom djetetu pravo na životni standard primjeren fizičkom, mentalnom, duhovnom i društvenom razvoju djeteta. Kad je u pitanju izdržavanje djeteta, država preduzima odgovarajuće mjere za pomoć, radi ostvarivanja ovog prava , a u slučaju potrebe treba da osigura i materijalnu pomoć i programe pomoći , kao i mjere radi osiguranja dobijanja i izdržavanja od strane roditelja ili drugih lica finansijskih odgovornih za dijete.Ova obaveza nadživljava roditeljsko pravo, tj.ostaje i nakon punoljetstva, ali može prestati i ranije , naravno ako stupi u radni odnos, pa bude sposobno samostalno se izdržavati.