Prekršajno pravo

Pokretanje prekršajnog postupka

Prekršajni postupak pokreće se na jedan od dva načina, i to:
1.    Izdavanjem prekršajnog naloga i
2.    Zahtjevom za pokretanje prekršajnog postupka.

Prekršajni nalog

Institut prekršajnog naloga zamjenjuje ranije postupke naplate novčane kazne na licu mjesta (u nekim državama u okruženju je još uvijek zadržana mogućnost da ovlašćena službena lica mogu naplatiti novčanu kaznu na licu mjesta).
Zakon o prekršajima propisuje kada se može izdati prekršajni nalog. Po ovom zakonu, ovlašćeni organ izdaće prekršajni nalog ako je prekršaj iz njegove nadležnosti utvrđen na jedan od sljedećih razloga:

1.    Neposrednim opažanjem od strane ovlašćenog lica prilikom inspekcije,    nadzora i pregleda
2.    Podacima koji su dobijeni uređajima za nadzor ili mjerenje (npr. Ako su podaci o    brzini kretanja motornog vozila dobijeni radarom)
3.   Prilikom inspekcijskog ili drugog nadzora, pregledom dokumentacije, prostorija i robe ili na drugi zakonit način ili
4.    Na osnovu priznanja o izvršenju prekršaja    od strane okrivljenog u nekom drugom sudskom ili administrativnom postupku.

Prekršajni nalozi mogu se izdavati u slučajevima:

1.    Kada se zakonom ili drugim propisom za određeni prekršaj propisuje fiksna novčana kazna (npr. 30 Km – a ne od 30-150 km– pošto u ovom slučaju postoji raspon kazne)

2.    Kada novčana kazna koju će izreći ovlašćeni organ (prekršajnim nalogom) može biti izračunata korišćenjem određene matematičke formule (kod    poreskih i carinskih prekršaja postoje prekršaji za koje se novčana kazna propisuje u dvostrukom ili petostrukom iznosu i dr.) i
3.    Kada ovlašćeni organ odluči da izrekne minimalnu (početnu) novčanu kaznu, odnosno zaštitnu mjeru u najkraćem trajanju određenu zakonom ili drugim propisom.