Odlomak

Uvod
Morfologija kao pojam vodi porijeklo od grčke reči morfe što znači forma, oblik i riječi
logos – nauka.

Morfologija biljaka je biološka nauka koja se bavi proučavanjem spoljašnjeg oblika biljaka i njihovih organa, njihovom unutrašnjom građom kako u individualnom razviću tako i u istorijskom razvoju.

Kao kompleksna biološka nauka, morfologija biljaka obuhvata veći broj botaničkih disciplina koje su grupisane u okviru anatomije i morfologije biljaka u užem smislu.
Morfologija biljaka teži:
– da otkrije opšte zakonitosti u razviću forme i građe biljnih organa i objasni njihovu uzajamnu povezanost i zavisnost u inegrisanom morfofiziološkom sistemu;
– da veliku raznolikost forme organa svede na manji broj osnovnih tipova;
– da prouči formiranje i razviće organa tokom individualnog života (ontogeneze);
– da objasni postepeno formiranje organa tokom evolucije biljnog sveta (fologeneze);
– da ispita reakcije biljaka na razne spoljne faktore i objasni mehanizme morfogenetskih promena i procesa (morfofiziologija);
– da prouči unutrašnju građu i strukturu biljnih organa, tkiva i elementarnih jedinica života, ćelija (anatomija, citologija).

Anatomija biljaka je nauka koja proučava unutrašnju građu biljaka i obuhvata:
citologiju (nauku o ćeliji),
histologiju (nauku o tkivima),
anatomiju organa i tijelaa koja može biti deskriptivna (opisuje građu biljke bez obzira kakva je kod drugih biljaka),
fiziološka (proučava unutrašnju građu u integraciji sa fiziološkim procesima u biljno telu), ekološka (proučava prilagođenost biljaka svojom unutrašnjom građom uslovima spoljašnje sredina na koje se biljka tokom evolucije prilagodila),
patološka (izučava građu bolesnih biljaka i promjene nastale nepravilnom ishranom i dejstvom biljnih i životinjskih parazita).

Predmet ovog rada biće jedna od tema kojima se u svojoj teoriji i praksi, bavi morfologija i anatomija biljaka.
Riječ je zapravo o veoma važnoj i značajnoj ratarskoj kulturi, pšenici.

Osnovni cilj rada ujedno i njegova svrha jeste da prikaže i objasni:
– anatomiju,
– morfologiju kao i
– privredni značaj pšenice
-uzgoj
-obrada
-žetva
1. PŠENICA – ANATOMIJA,MORFOLOGIJA I PRIVREDNI ZNAČAJ
1.1 PŠENICA
Pšenica je drevna žitarica, za koju se smatra da potječe iz jugozapadne Azije, a najstariji arheološki nalazi o uzgoju pšenice dolaze iz Turske.
Zbog svoje je velike važnosti imala važnu ulogu u religioznim obredima mnogih kultura. U mitologijama Stare Grčke, Rima i Sumerana spominju se bogovi pšenice, u nekim dijelovima Kine i danas se smatra svetom.
Počela se uzgajati 7 000 godina prije Krista, a i danas je najvažnija žitarica na svijetu. Uzgajana je u Iraku, Egiptu i Kini. Nakon otkrića Amerike počela se uzgajati i u Americi, a zatim i u Australiji.
Pšenica (Triticum spp.) je vrsta jestive trave, pšenično zrno ili sjeme krušarice Triticum vulgare. To je najvažnija žitarica koja je na drugom mjestu po proizvodnji u svijetu, odmah iza kukuruza. Sirovina je za proizvodnju brašna, a istovremeno je i gotova namirnica, jer se konzumira kao npr. pšenična kaša. U obliku kruha i tjestenine prehranjuje više ljudi nego bilo koja druga žitarica.
Iako ima preko 1000 poznatih sorti, sve se mogu svrstati u šest razreda prema vremenu sadnje, tvrdoći žita i boji zrna. Najtvrđa je pšenica durum, čijom preradom se dobije semolina koja se koristi za proizvodnju tjestenine i mliječnih pudinga. Manje tvrđe sorte pšenice koriste se za proizvodnju krušnog i višenamjenskog brašna, a od mekših sorti dobiva se brašno za pripremu kolača, krekera i raznih tijesta.
Pšenica može biti tvrda, srednje tvrda, prekrupljena i mekana. Tvrda pšenica je tip pšeničnog zrna koji potječe od vrste Triticum durum i taj se tip pšenice koristi za proizvodnju špageta i makarona. Srednje tvrda pšenica je srednje tvrdo pšenično zrno od kojeg se proizvodi brašno. Prekrupljena pšenica je pšenična prekrupa, izmrvljeno pšenično zrno koje se koristi za dodavanje u brašno za kruh i u druge proizvode. Mekana pšenica je pšenično zrno od kojeg se dobiva brašno za dizana i biskvitna tijesta.
Pšenično se zrno sastoji od tri dijela – ljuske, središnjeg dijela (endosperma) i klice. Upravo od tih dijelova dobivaju se svi cjeloviti proizvodi od pšenice poput mekinja, klica, pahuljica preko bulgura i cous-cousa do proklijalih zrna pšenice.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Više u Zaštita životne sredine

Komentari