Proizvodnja biljaka u zaštićenom prostoru
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Skripte, Poljoprivreda/Šumarstvo, Zaštita životne sredine
Objavio Makarije 27. februar 2015. Prijavi dokument
Uvod
Morfologija kao pojam vodi porijeklo od grčke reči morfe što znači forma, oblik i riječi
logos – nauka.
Morfologija biljaka je biološka nauka koja se bavi proučavanjem spoljašnjeg oblika biljaka i njihovih organa, njihovom unutrašnjom građom kako u individualnom razviću tako i u istorijskom razvoju.
Kao kompleksna biološka nauka, morfologija biljaka obuhvata veći broj botaničkih disciplina koje su grupisane u okviru anatomije i morfologije biljaka u užem smislu.
Morfologija biljaka teži:
– da otkrije opšte zakonitosti u razviću forme i građe biljnih organa i objasni njihovu uzajamnu povezanost i zavisnost u inegrisanom morfofiziološkom sistemu;
– da veliku raznolikost forme organa svede na manji broj osnovnih tipova;
– da prouči formiranje i razviće organa tokom individualnog života (ontogeneze);
– da objasni postepeno formiranje organa tokom evolucije biljnog sveta (fologeneze);
– da ispita reakcije biljaka na razne spoljne faktore i objasni mehanizme morfogenetskih promena i procesa (morfofiziologija);
– da prouči unutrašnju građu i strukturu biljnih organa, tkiva i elementarnih jedinica života, ćelija (anatomija, citologija).
Anatomija biljaka je nauka koja proučava unutrašnju građu biljaka i obuhvata:
citologiju (nauku o ćeliji),
histologiju (nauku o tkivima),
anatomiju organa i tijelaa koja može biti deskriptivna (opisuje građu biljke bez obzira kakva je kod drugih biljaka),
fiziološka (proučava unutrašnju građu u integraciji sa fiziološkim procesima u biljno telu), ekološka (proučava prilagođenost biljaka svojom unutrašnjom građom uslovima spoljašnje sredina na koje se biljka tokom evolucije prilagodila),
patološka (izučava građu bolesnih biljaka i promjene nastale nepravilnom ishranom i dejstvom biljnih i životinjskih parazita).
Predmet ovog rada biće jedna od tema kojima se u svojoj teoriji i praksi, bavi morfologija i anatomija biljaka.
Riječ je zapravo o veoma važnoj i značajnoj ratarskoj kulturi, pšenici.
Osnovni cilj rada ujedno i njegova svrha jeste da prikaže i objasni:
– anatomiju,
– morfologiju kao i
– privredni značaj pšenice
-uzgoj
-obrada
-žetva
1. PŠENICA – ANATOMIJA,MORFOLOGIJA I PRIVREDNI ZNAČAJ
1.1 PŠENICA
Pšenica je drevna žitarica, za koju se smatra da potječe iz jugozapadne Azije, a najstariji arheološki nalazi o uzgoju pšenice dolaze iz Turske.
Zbog svoje je velike važnosti imala važnu ulogu u religioznim obredima mnogih kultura. U mitologijama Stare Grčke, Rima i Sumerana spominju se bogovi pšenice, u nekim dijelovima Kine i danas se smatra svetom.
Počela se uzgajati 7 000 godina prije Krista, a i danas je najvažnija žitarica na svijetu. Uzgajana je u Iraku, Egiptu i Kini. Nakon otkrića Amerike počela se uzgajati i u Americi, a zatim i u Australiji.
Pšenica (Triticum spp.) je vrsta jestive trave, pšenično zrno ili sjeme krušarice Triticum vulgare. To je najvažnija žitarica koja je na drugom mjestu po proizvodnji u svijetu, odmah iza kukuruza. Sirovina je za proizvodnju brašna, a istovremeno je i gotova namirnica, jer se konzumira kao npr. pšenična kaša. U obliku kruha i tjestenine prehranjuje više ljudi nego bilo koja druga žitarica.
Iako ima preko 1000 poznatih sorti, sve se mogu svrstati u šest razreda prema vremenu sadnje, tvrdoći žita i boji zrna. Najtvrđa je pšenica durum, čijom preradom se dobije semolina koja se koristi za proizvodnju tjestenine i mliječnih pudinga. Manje tvrđe sorte pšenice koriste se za proizvodnju krušnog i višenamjenskog brašna, a od mekših sorti dobiva se brašno za pripremu kolača, krekera i raznih tijesta.
Pšenica može biti tvrda, srednje tvrda, prekrupljena i mekana. Tvrda pšenica je tip pšeničnog zrna koji potječe od vrste Triticum durum i taj se tip pšenice koristi za proizvodnju špageta i makarona. Srednje tvrda pšenica je srednje tvrdo pšenično zrno od kojeg se proizvodi brašno. Prekrupljena pšenica je pšenična prekrupa, izmrvljeno pšenično zrno koje se koristi za dodavanje u brašno za kruh i u druge proizvode. Mekana pšenica je pšenično zrno od kojeg se dobiva brašno za dizana i biskvitna tijesta.
Pšenično se zrno sastoji od tri dijela – ljuske, središnjeg dijela (endosperma) i klice. Upravo od tih dijelova dobivaju se svi cjeloviti proizvodi od pšenice poput mekinja, klica, pahuljica preko bulgura i cous-cousa do proklijalih zrna pšenice.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Objavio Norma Jean 04. mart 2024.
Objavio Teodora4321 19. februar 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.