Carl Gustav Jung, kolektivno nesvjesno i suvremene teorije

1. Uvod

Prvi problem pri preciziranju teme sadrži se u nemogućnosti sabiranja pojma kolektivno nesvjesnog i Jastva, oni u sebi sadrže beskonačnost, a beskonačnost ima sklonost izbjegavati definiranje. Ironično, kolektivno nesvjesno sadrži svaka individua koja promatra ova slova, čak štoviše, izvjesna količina nesvjesnog je u interakciji sa slovima koje oči sa zakašnjenjem «vide». Navedena nepreciznost i zanimljivost uloge nesvjesnog u osobnom životu kao pojedinca (i kolektiva) je razlog zanimanja za temu. Carl Gustav Jung je kvalitetan navigator kroz otkrivanje slojeva nesvjesnog. On je navigiranju kroz njih posvetio svoj život. Naravno, navigacija se od njegovih zapisa proširila i na druge mogućnosti istraživanja pojma kolektivno nesvjesnog i Jastva. Integralniji pristup temi ima sposobnost otkrivanja nevjerojatnih dimenzija prirode unutar sveukupnosti čovjekova psihičkog života. Metodologija kojom ću se stoga koristiti nadilazi granice konvencionalne psihologije jer je evidentno da psiha nije samo psiha već je psiha neodvojiva činjenica sveukupnog čovjekovog postojanja, koja nema granica ukoliko ih sami ne postavimo ispred nepoznatog. Stoga sama psiha nadilazi psihologiju te je za opisivanje njezine djelatnosti potrebno istraživati i druge znanosti koje se bave psihologijom kao nusproduktom istraživanja. Nadalje, Carl Gustav Jung može poslužiti kao odličan temelj za istraživanje psihe te njezinog kolektivno nesvjesnog i Jastva, no temelj služi za nastavak gradnje. Dakle, cilj mojeg rada je nastaviti gradnju pojma kolektivno nesvjesnog i Jastva, «Tko god traži vječni život mora tragati za mjestom odakle su ljudska priroda i život prvobitno potekli»

Willhelm., R., Jung., C.G., Tajna zlatnog cvijeta, Niš: Gradina, 1990, str.7 Jung, C.G., O psihologiji nesvjesnog, Beograd: Matica srpska, 1977, str. 184
2. Carl Gustav Jung i kolektivno nesvjesno

2.1. Carl Gustav Jung
Jungova autobiografija otkriva zanimljivost njegova djela. Rođen je 26. srpnja 1875. godine u švicarskom selu Keswill, ali od četvrte godine živi s roditeljima u Baselu. Djetinjstvo obilježava egzistencijalnim pitanjima koji se očituju u zanimljivim unutarnjim doživljajima npr., dok je sjedio na kamenu ukopanom na jednoj kosini, započeo je izmišljenu igru. «Ja sjedim na ovom kamenu i on se nalazi ispod mene» , zatim bi kamen preuzeo Ja, «Ja ležim ovdje na ovoj kosini, a on sjedi na meni» . Niknulo je pitanje, «Jesam li ja onaj koji sjedi na kamenu, ili sam ja kamen na kojem sjedi on». Drugi primjer je izrada malenog čovječuljka, obojenog u crno, obučen vunenim kaputom, koji je boravio na zabranjenom tavanu u krevetu napravljenom u školskoj pernici. Čovječuljak je ležao pored njegovog duguljastog kamena kojeg je Jung izvadio iz Rajne te vodenim bojicama podijelio na gornju i donju polovicu. Figurica je prvo nastojanje za izražavanjem tajne. Tajna je bila ključ njegova djetinjstva te je on neprestano bio u potrazi za njom. Doduše, tajna se nije mogla izraziti, ali on je jasno osjećao da postoji nešto «veoma tajanstveno o čemu ljudi ne znaju ». Beskonačnu potencijalu tajne, Jung je otkrivao tokom života. Godine unutar njegove psihijatrijske djelatnosti su prolazile naslučivajući smisao shizofrenije. Osjećao je dubinu simptoma shizofrenije usprkos tadašnjoj (a i današnjoj) psihijatrijskoj ignoranciji. Famozan i legendaran odnos sa Freudom prekinut je tajnom. Freuda je više od istine zanimalo vodstvo kao autoriteta nad psihoanalitičkom seksualnom dogmom te nije bio u stanju pratiti Jungove ideje koje su izlazile iz dječačke tajne nadilazeći psihoanalizu. Njegove su ideje poprimale mističan, okultan karakter. Godine 1913. Jung i Freud prekinuli su svaki kontakt. Junga su kolege odredom napuštali, njegova knjiga je proglašena bezvrijednom, a on mistikom. Jung je znao da će ga tajna uvijek nositi u usamljena područja gdje ga drugi neće htjeti i moći pratiti. Ovaj raskid je rezultirao kaotičnim stanjem odkojeg se konačno i oporavio. Misterija je dosegla vrhunac 1916.g. kada je tajna imala potrebu da izađe na vidjelo. Jungova obitelj i posluga su bili ushićeni onime što se počelo događati na njihovom imanju. Jung je osjećao nemir i zloslutno ozračje. Zvono je počelo mahnito zvoniti, napetost se mogla dotaknuti. Jung je rekao «Čitava je kuća bila puna kao da se u njoj nalazi gomila naguranih duhova» . Jung se drhteći pitao što se događa, a rezultat pitanja je djelo Septem Sermones ad Mortuos . Djelo je napisao gnostički pisac Bazilid (2. st.) kojeg je Jungovo nesvjesno reproduciralo. Septem sermones sadrži nit kojom će Jung biti vođen tokom života. Propovjedi sadrže učenje o vječnom i beskonačnom ništavilu i punoći – Pleromi, odnosu sa Creaturom, principima individuacije te đavlu i bogu Abraxsasu. Vrijedno i zanimljivo djelo je njegova tajna koju je objavio nakon oklijevanja pod pseudonimom gnostika Bazilida iz Aleksandrije. Postmortalno je objavljeno da on stoji iza djela.

Jung je tokom svoga života aktivno proučavao svoj bogati svijet te je među svojim pacijentima primjećivao simbole, snove i iskustva koja su do najmanjeg detalja povezane sa principima koje je
nalazio unutar sebe. Vremenom i aktivnim
studiranjem mistike, alkemije, okultizma, religije, mitologije, filozofije itd. došao je do zaključka da je psiha povezana sa izvorom koji

je univerzalan za svakog pojedinca. Npr. kod fizičara Wolfganga Paulia koji je tražio pomoć od Junga te postao njegov kolega u istraživanju fizike i psihe, pojavila se slika u snovima, tzv. Svjetski sat (vidi sliku 1.). Jung je otkrio povezanost sa alkemijskim i kabalističkim sustavima. Zapanjujuća podudaranja koje je Jung zamjećivao još od rada se shizofrenim pacijentima, dovela su ga do teze o kolektivnom nesvjesnom. Kroz daljnja istraživanja i privatnu praksu je ustanovio i oblikovao analitičku psihologiju ujedinjujući teoriju i praksu.