Empatija

1.    UVOD

Gotovo svi znamo što su emocije. No, problem nastaje oko iskorištavanja emocija u pozitivne svrhe, točnije kao sredstvo za uspostavljanje blagostanja te kako se osloboditi nepoželjnih emocija ili spriječiti njihovo pojavljivanje. Stoga nam je potrebna edukacija o emocijama koju prepuštamo slučaju, kućnom odgoju i tzv. Živonoj školi, a učinci su često nepovoljni jer se većina ljudi prepušta na milost i nemoilost emocijama. Na veliku žalost znanost o emocijama je zanemarena u formalnom obrazovanju s čime se negativno odražava na uspjeh i sreću pojedinca u društvu. O tome koliko su emocije važne i koliko njihovo iskazivanje osjećaja može izazvati pozitivne reakcije svjedoči pojam koji se naziva empatija. No, o empatiji kao i altruizmu biti će više govoreno u daljnjem tekstu.

2.    POJAM  ALTRUIZMA

Prema Sharabany i Bar-Tal različita teorijska objašnjenja razvoja altruističnog ponašanja razvila su se u sklopu četiri različita teorijska pristupa:

1.    Evolucijska objašnjenja altruizma: Biolozi najčešće koriste termin altruizam da bi opisali herojsko, samouništavajuće ponašanje usmjereno k dobrobiti drugih. U užem smislu, altruistično je ono ponašanje koje daje veću šansu genetskoj strukturi drugih na uštrb genetske strukture altruista čija je mogućnost preživljavanja manja ili je reprodukcija smanjena (Bićanić, 2001). Postavlja se pitanje kako se moglo razviti takvo ponašanje u procesu prirodne selekcije. Na ovo pitanje tradicionalna Darwinova teorija ne daje adekvatan odgovor. Noviji evolucijski pristupi obuhvaćaju dva šira gledišta o razvoju altruizma: socio-biološko i socio-kulturalno. Socio-biološko gledište pretpostavlja da se altruistično ponašanje razvija kroz socio-biološku evoluciju, tj. kroz selektivnu kumulaciju ponašanja preko transmisije gena. Analizirajući altruistično ponašanje prema strancima Trivers uvodi pojam recipročnog altruizma, prema kojem je prirodna selekcija favorizirala altruistično ponašanje jer ono u dužem periodu ima pozitivne posljedice za altruiste, tj. uvijek postoji šansa da će onaj kome se pomoglo nekad u budućnosti uzvratiti na isti način (Bićanić, 2001:77).
2.    Socio-kulturalno gledište pretpostavlja da je socijalna evolucija kroz djelovanje kulture potisnula individualne sebične tendencije selekcioniranoj tijekom biološke evolucije. U kolikoj mjeri će se altruizam razviti zavisi o prirodi i evoluciji socio-kulturalnog sustava koji djeluje na motivaciju i ponašanje ljudi (Raboteg-Šarič, 1998:44). Ukratko, evolucijski pristup naglašava adaptivnu vrijednost altruizma i stabilne dispozicije u ljudskim bićima koje dovode do toga da se ponašaju altruistično. Socio-biološko gledište pretpostavlja genetsku osnovu altruistična ponašanja, dok socio-kulturalno naglašava društvenu strukturu i norme koje su se razvile kroz generacije, a koje djeluju u smjeru olakšavanja učenja altruističnog ponašanja. Oba gledišta naglašavaju adaptivnu funkciju altruizma, važnost altruizma za preživljavanje.
3.    Psihoanalitički pristup altruizmu: Prema tradicionalnoj psihoanalitičkoj školi altruizam se razvija kroz razvoj strukture super ega. Kroz proces identifikacije s roditeljima dijete internalizuje prosocijalne tendencije koje postaju dio super-ega. Prema Freudovom shvaćanju ljudskoj prirodi je urođeno da je okrenuta sebi i usmjerena prema doživljavanju zadovoljstva, te se mora socijalizirati uz stroge pritiske.