Odlomak

Na razvijanje Eriksonove teorije puno je uticao rad kulturnih antropologa kao što su Franz Boas, Ruth Benedict, Margaret Mead i Gregorz Bateson. Njihove teorije, zajedno sa Frojdovim idejama, pomešane sa sopstvenim iskustvom u psihoanalizi oblikovale su idejno polazište na kojem je Erikson počeo da razvija svoj pogled na razvoj deteta, odnosno čoveka. Iako je zadržao i razradio neke Frojdove koncepte kao što je npr.ego, dao je veći naglasak na društvene i kulturne uticaje na razvoj čoveka.

Objasnio je da okolina ima ključnu ulogu tokom sazrevanja, napredovanja i prilagođavanja deteta istoj. Takođe, naglašava da ego ima veću ulogu od ida, čime daje veći naglasak na čovekovu slobodu izbora. Dakle, ono što, zapravo, hoćemo da izložimo je da čovek nije rob svog nesvesnog dela ili ida, već ima slobodnu volju da svesno odluči hoće li mu se podvrgnuti ili ne; u ovom smislu se dosta udaljio od Frojdove, gotovo, determinističke teorije. Dok Frojd naglašava društvenu osudu pojedinca ukoliko se prepusti urođenim težnjama, Erikson polazi od optimistične primese da svaka lična i društvena kriza sadrži komponente koje doprinose rastu i razvoju, čime stavlja naglasak na mogućnost uspešnog rešavanja razvojnih kriza.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 11 stranica
  • Razvojna psihologija -
  • Školska godina: -
  • Seminarski radovi, Skripte, Psihologija
  • Srbija,  Novi Pazar,  UNIVERZITET U NOVOM PAZARU - Departman za filološke nauke  

Više u Psihologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari