Odlomak

1. Uvod u psihologiju sporta

Psihologija sporta je primenjena psihološka disciplina koja proučava ponašanje osoba u
različitim oblicima sportskih aktivnosti. Ovo je bez sumnje, najkraća i najjasnija definicija psihologije sporta. Medjutim jasnoća je samo prividna i krije u sebi zamku nepreciznosti, čak i nepotpunosti jer je pravilno razumevanje u velikoj meri prepušteno krajnjem korisniku. Autori se do dana današnjeg nisu usaglasili šta sve obuhvata sintagma u različitim oblicima sportskih aktivnosti. Tako, na primer, neki autori termin u različitim oblicima sportskih aktivnosti svode, ipak samo na sport. Po njima, Psihologija sporta treba da proučava ponašanje ljudi u sportu, pri čemu pod sportom podrazumevaju samo aktivno bavljenje
sportom, neki čak samo vrhunski sport. Ovo shvatanje potiče iz perioda kada su se psihološka proučavanja odnosila uglavnom na sport (dakle, takmičarski sport), uz zanemarivanje drugih pojavnih oblika sportskih aktivnosti. U tom slučaju široki splet aktivnosti vezanih za sport, kao što su časovi fizičkog vaspitanja ili rekreativne aktivnosti ili treninzi bivaju potpuno neopravdano gurnuti na margine psiholoških proučavanja. Ako se zna koliko je važna pravilna i blagovremena selekcija budućih vrhunskih takmičara, a ona se mahom vrši iz redova juniorskih, a ovih iz školskih dvorišta, onda se može shvatiti koliko je ovo svonenje psihologije sporta samo na proučavanja u takmičarskom sportu ne samo neopravdano, već i štetno
za sam vrhunski sport. Osim toga, odgovarajućim angažovanjem stručnjaka iz ove oblasti, oslanjajući se na rezultate psiholoških istraživanja, moguće je podići nivo bavljenja sportskim aktivnostima osoba koje nikada neće biti vrhunski sportisti, što je izuzetno važno za njihov i fizički i psihički status uopšte.Možda je pravilnije, što se danas uglavnom i čini, pod različitim oblicima sportskih aktivnosti podrazumevati fizičku kulturu koja je širi pojam u odnosu na sport. Fizička kultura obuhvata takmičarski sport na različitim nivoima, do vrhunskog sporta, ali i plansko odvijanje procesa učenja na časovima fizičkog vaspitanja, treninge, rekreativne aktivnosti osoba različitog uzrasta. Ima, doduše, autora koji pod sportom podrazumevaju sve fizičke aktivnosti koje se odnose na neki sadržaj fizičke kulture. Samo u tom slučaju,
pojmovi sport i fizička kultura su podjednake širine. Naziv ove psihološke discipline,
Psihologija sporta,ostao je nepromenjen iz isključivo formalnih razloga.
Nedostaci prethodno razmatranog odrenenja uslovili su šire korišćenje jedne opštije i potpunije definicije koja pod Psihologijom sporta podrazumeva sledeće: Psihologija sporta proučava psihološke aspekte svih oblika i sadržaja fizičke kulture i ponašanje svih učesnika u njima sa ciljem da opiše, objasni, predvidi i kontroliše ta ponašanja, kako bi bila usmerena u pravcu postizanja lične i sportske kompetentnosti. Mogućnost dolaženja do objašnjenja i razumevanja pojave koja se posmatra, čak i kad je broj dostupnih informacija veliki, zavisi od stepena razvijenosti nauke. Otuda nije preterano reći da objašnjenje pojava govori o zrelosti nauke. Pošto je Psihologija sporta mlada naučna disciplina, proučavanja u njoj su usmerena pre svega na odgovore na pitanja Šta? i Kako? Zašto? Predstavlja krajnji cilj nauke
uopšte kome i psihologija sporta teži. Tek odgovorom na pitanje Zašto? će biti omogućeno predvinanje I kontrola ponašanja.
2.Ličnost i sport

Među istraživačima na polju Psihologije ličnosti po značaju se izdvaja Gordon Olport čiji
dometi u sagledavanju i razumevanju ličnosti opravdavaju njegov status utemeljivača ove grane psihologije.Olportova teorija se najčešće odrenuje kao humanistička i personološka teorija ličnosti. Za razliku od Katelove i Ajzenkove teorije ličnosti koje su zasnovane na nomotetskom pristupu u proučavanju ličnosti,Olportova teorija se bazira na idiografskom pristupu. U osnovi ovakvog pristupa je shvatanje da je ličnost,mada u stalnom procesu razvoja, jedinstvena, neponovljiva, integrisana i konzistentna. Njegova teorija ličnosti u čijoj osnovi je shvatanje da je individualnost osnovna karakteristika ljudske jedinke umnogome
pomaže razumevanju ponašanja osoba uopšte, kao i ponašanja u sportskim situacijama.
Po Olportu, ličnost je dinamička organizacija onih psihofizičkih sistema unutar individue koji
odrenuju njeno karakteristično ponašanje i njen karakterističan način mišljenja.
U nastojanju da razumemoličnost, važno je obratiti pažnju na sledeće elemente ove definicije:
• dinamička organizacija znači integralni i drugi organizacioni procesi koji su nužni za
objašnjenje razvoja i strukture ličnosti,
• psihofizičko ukazuje da su psiha i telo nerazdvojno jedinstvo,
• sistem znači da su elementi uzajamno povezani,
• karakteristično znači osobenost svake ličnosti u odnosu na druge,
• ponašanje i mišljenje, odnosno celokupan čovekov mentalni život.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Psihologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sport

Komentari