Odlomak

UVOD

Seksualni dimorfizam pretstavlja fenotipska diferencijacija između muškog I ženskog pripadnika iste vrste. Fenomen seksualni dimorfizam je direktan proizvod evolucije prirodnom selekcijom, a u tu borbu za reproduktivni uspeh prolaze muških kao i ženskih organizma, kroz različite evolucione puteve. Ovo može proizvesti različite oblike dimorfizma, za koje, na prvi pogled bi rekli da zapravo ugrožavaju organizme.
Brojne seksualne dimorfističke karakteristike su identifikovani u ljudskom i životinskom mozgu. Polne razlike u nervnom sistemu su opisane praktično na sva anatomska nivoa, uključujući molekularni, ćelijski i nervni. Neurooslikavanje i morfometrijske studije kod ljudi su pokazali seksualni dimorfizam u regionima hemisfere, amigdale i hipotalamus, uz razlike u prostranost neurona kroz ceo korteks. Ali pored strukturalne, polne razlike se takođe javljaju i u oblasti fiziologije i kognicije.
Polne razlike u mozgu dolaze sa raznim veličinama, oblicima i formama. Najslažnije razlike između muškaraca i žena nisu onih koji su direktno relevantni za reprodukciju. Nervni sistem je taj koji vrši kontrolu na seksualno ponašanje I funkcionisanje, koje se uspostavlja tokom razvojnog doba.

NJEN MOZAK, NJEGOV MOZAK

Naučnici nisu imuni na zamagljivanje razlika između tri pitanja, centralna na temu polne diferencijacije mozga:
1. Da li između muškog i ženskog mozga postoje razlike?
2. Ako postoje, jesu li one biološki programirane?
3. Ukoliko postoje i jesu urođene, da li iz takvih razlika – anatomskih, citoloških, neurohemijskih itd. – proističu intelektualne i bihejvioralne razlike između žena i muškaraca?

Većina polne razlike u strukturi nervnog sistema kod kičmenjaka otkriveni su u poslednjih dvadesetak godina, ali najnovija otkrića nisu nastala zbog tehnološkog napretka.Mnogi zanimljivih istraživanja neuralnog seksualnog dimorfizma mogli su se ispitivati sa metodama iz IX veka.
Bez sumlje možemo reći da postoje razlike u ponašanju između polova, a osnova leži u različite neuralne strukture koje posređuju u ponašanju jedinke. Ako je prethodna neuroanatomska pretpostavka bila da polne razlike u strukturi mozga su previše suptilna da bi bili detektovani sa aktuelnim analitičkim alatima, ispostavilo se da je to sasvim pogrešno. Dolazi do ispoljavanja polne razlike, koje mogu da budu i česta i istaknuta funkcija nervnog sistema, u širokom raznovrsnošću kičmenjaka (istraživanja o nervnog seksualnog dimorfizma- Arnold I Gorski(1984), Fišman I Bridlov (1988), De Vris (1989)).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Psihologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari