Osnivanje hrišćanske (advenzističke) komune na području Balkana

OSNIVANJE HRIŠĆANSKE (ADVENZISTIČKE) KOMUNE NA
PODRUČJU BALKANA

Uvod

Tema ovog rada baviće se idejom osnivanja “hrišćanske komune”. Osvrćući se na prošlost mi ovakve ustanove nemamo i ne namjeravamo da ih imamo, (ne znam kako u ostalim zemljama) što mislim da je čisti promašaj za našu zajednicu. Određeni broj ljudi dođe do velike prekretnice u svom životu, negativne prekretnice. Živeći normalnim životom svakog prosječnog čovjeka, dolazi do jedne faze u životu gdje ne znate kako dalje. Traži se bijeg od problema, bijeg od onoga što ne mogu riješiti. Jedini izlaz pronalazi se u opuštanju s prijateljima, ali i tu najčešće dolazi do prvog kontakta s opijatima. Pod pritiskom života, mladi čovjek zbog svoje nesigurnosti „pada“ pod uticaj „prijatelja – manipulatora“. Taj manipulator koristi nesigurnost mlade osobe, njeno gubljenje identiteta i privlači ga određenim opijatom kao „probaj, ovo će riješiti sve tvoje probleme“ ili „ od ovoga će ti biti puno bolje, svi tvoji problemi će nestati“. I naravno, onaj ko jednom proba postaje stalni konzument opijata. Mnogi mladi ne vide kako polako upadaju u mrežu koju im pletu opojna sredstva. Tako malo po malo nesvjesno su postali ovisnici i kada đavo potpuno preuzme kontrolu nad vašim životom, može postati kasno i na žalost pogubno.

Plan
Stoga, gledajući u budućnost, imam jasnu viziju kako bi mogli da pomognemo omladini što se tiče ovog pitanja. Naime, radilo bi se o zajednici gdje bi dolazili ovisnici a lako bi se odlučivali na ovaj korak, jer kada je takva situacija u pitanju oni se hvataju za slamku spasa u bilo kojem obliku. “Hrišćanska komuna” bi im pružila potpunu ljubav, što našu, što od samog Gospoda. Mimo Biblijskog proučavanja, molitve, dan bi se sastojao i od fizičkih poslova i naravno fizičkih aktivnosti. Što se tiče fizičkih poslova, radilo bi se po sistemu da pomognemo gradu u ovom slučaju Beogradu, mada idealno bi bilo da budemo smješteni u nekom selu pored grada. Elen Vajt kaže, radite u gradovima ali ne živite u njima. Nudili bi svoje potrebe ispod cijene, naravno da zajednica ima koristi od toga kako bi preživjela, što novčano, što kroz hranu i ostala potrebna sredstva. O fizičkom radu ćemo se još baviti. Naj bitnije je da bi došlo do masovnog obraćenja, u šta ne sumnjam, do širenja ovakvih ustanova a samim time i jevanđelja. Imali bi primjer da vide šta Hrist čini za njih, oduševljenjem kroz Njega i shvatajući kako ih izbavlja od sotonskih kandži.
Terapijske zajednice – komune

„Terapijske zajednice su posebno organizovani rehabilitacijski centri u koje se ovisnici smještaju na duže vrijeme (pr. od jedne do četiri godine ) . Često su organizovane u okviru humanitarnih, religioznih i drugih nevladinih organizacija. To bi trebali biti organizovani i dobro strukturirani sustavi, s vrlo jasnim pravilima kućnog reda“ .
Program u terapijskim zajednicama je usmjeren na razvijanje zajedništva i razumijevanju sebe i drugih, kao i na usvajanje pozitivnih životnih vrijednosti. Osoba u terapijskoj zajednici treba razviti samospoznaju kako bi bila spremna promijeniti svoj način života odnosno uspostaviti apstinenciju i pobijediti ovisnost.
„Jedan od ponuđenih terapijskih programa koji nemaju financijsku potporu države, program je liječenja u najvećem broju komuna. Program rada u komunama odnosno terapijskim zajednicama ima nekoliko faza, a jedna od njih (zajednička ) boravak u „kući“ zatvorenog tipa… “Upravo dugotrajnost boravka u terapijskoj zajednici i odvojenost od ovisničkog miljea, olakšava stabilizaciju apstinencije, a jasna struktura: rad, red, pravila i dnevni ritam kroz duže vrijeme, omogućuje korisnicima da dosegnu dublje i poželjne promjene svog ponašanja“ .