Psihoanaliza (S. Freud)

Uvod

Psihoanaliza je psihoterapijski pravac koji je započeo sa Sigmundom Frojdom krajem 19. st. Psihoanaliza polazi od teorije po kojem sve što se odvija u snovima, nosi u sebi dimenziju koja ne izbija na površinu. To je podsvijest, rezultat niza događaja koji su se desili u ranom djetinjstvu. Ono što je bilo potisnuto teži uvijek da se vrati u obliku simptoma (grč. sumptoma, subjektivni fenomen koji otkriva funkcionalni poremećaj ili povredu), lapsusa (lat. lapsus, omaške učinjene pri govoru ili pri pisanju, koje podrazumjevaju brzu ispravku. Frojd smatra da lapsusi nastaju usljed javljanja nesvjesnih želja ili snova (Fulgosi, 1990).
To je skup sukoba koje čine ljudsku ličnost. Frojd je osmislio dva oblika psihološkog uma: prvi, dijeli “ja” na podsvijest, predsvijest i svijest, a drugi na id, ego i superego. Dakle, psihoanalizom se konstatuju razne psihičke napetosti i problemi koji utiču na zdravlje odraslog čovjeka. Pacijent se tokom psihoanalize pričanjem vraća u djetinjstvo, gdje se pokušava vratiti unazad vrijeme i izvući razni detalji nesvjesnih događaja iz prošlosti. Pacijent je zamoljen da se opusti i da kaže sve što mu prolazi kroz glavu, čak i ono što bude smatrao nepotrebnim ili čak glupim. Rekonstrukcija priče pacijenta, pomoću potisnutog sjećanja stvara uslove za nestanak simptoma
(Freud, 1961).
Psihoanaliza se razvijala i još se uvijek dinamično razvija u dva osnovna smjera. Prvi je smjer psihoanaliza kao znanstvena disciplina koja se bavi strukturom i procesima čovjekove ličnosti, kako bi se mogli razumijevati i liječiti mentalni poremećaji. U tom svom proučavanju istražuje elemente strukture čovjekove ličnosti, kao i dinamiku promjena u razvojnim procesima(Knežević, 2006).
Drugo je određenje psihoanalize kao terapijskog pristupa u liječenju mentalnih poremećaja. Psihoanalitička terapija je sustavan proces otkrivanja, analize i interpretacije konflikata koji determiniraju ponašanje neke osobe, u svrhu njihova razumijevanja, razrješavanja i zdrave (re)integracije u ličnost (Knežević, 2006).

Sigismund Schlomo Freud, poznatiji kao Sigmund Freud, rođen u Freiburgu(danas poznatiji kao Pribor u Češkoj), je bio jedan od najintelektualnijih velikana svog doba. Rođen je u veoma heterogenoj židovskoj porodici, u kojoj je imao petero malađih braće i sestara i dva starija polubrata, koja su bila iste dobi kao i njegova mati Amalia. Tako je već i sastav porodice dovoljno neobičan da bi pametnom, znanja željnom dječaku zadao podosta zagonetki.
Želja za spoznajom, djeci već prirođena u naravi, bila je kod Freuda veoma izražena. Freudje imao veoma veliku želju za uspjehom i znanjem, pa se već u djetinjstvu počeo izdvajati od svojih vršnjaka kao veoma nadaren i pametan mladić.
Doktorirajući na Medicinskom fakultetu, Freud počinje da radi kao predavač. Tokom studija bio je fasciniran znanstveno-filozofskim istraživanjima i zagonetkama, psihologijom i neurologijom, tako da je 1883. godine stupio u psihijatrijsku službu, gdje dolazi u kontakt sa “nervno oboljelima” i raznim eksperimentima koji se tiču anelgetika, elektroterapije i hipnoze.
Freud otvara svoju privatnu praksu gdje primjenjuje metode slobodnih asocijacija i analize snova. U periodu smrti njegova oca, Freud doživljava razne emocionalne poteškoće i psihosomatske poremećaje izazvane od raznih fobija. To mu je ujedno i najkreativnija faza života jer se on tad posvećuje postupku tumačenja snova i samoanalize ličnosti,koja mu je dosta pomogla i otkrila uzroke njegovog ponašanja koji se tiču njegovog djetinjstva. Freud proučava razne komplekse u društvu, od kojih su mu najpoznatiji Edipov i Elektrin. Nakon toga, on objavljuje knjigu Tri eseja o seksualnosti u kojoj pojašnjava da se ljudi kao djeca rađaju sa seksualnim nagonima i potrebama, koja je praćena mnogim protestima i kontroverzijama.
Sve više i više je Freud postizao ugled i pristalice, iako su ga mnogi smatrali radikalom. U sljedećem stoljeću, zajedno sa svojim prijateljima Adlerom i Jungom, Freud po prvi put uvodi termin psihoanaliza, kada i osniva svoj međunarodni pokret psihoanalitičke teorije za koje prima mnogobrojne nagrade. Napisao je mnogo radova koju su sabrani u 24 knjige. Nakon dolaska Hitlera na vlast, Freud bježi u London da bi umro u slobodi.