Odlomak

ŠTA JE TO KONFLIKT?
U današnje vreme konflikt je reč koja se jako često upotrebljava, ušla je u svakodnevni govor, čujemo je na medijima. Laičko mišljenje obično konfliktu pridaje negativnu konotaciju, označava ga kao jedno neprijatno stanje zaraćenosti dve ili više strana sa očekivanim destruktivnim posledicama. Kada se na medijima upotrebi reč “sukob”, to najčešće znači da je došlo do takvog nivoa eskalacije neprijateljstva gde se zaraćene strane otvoreno konfrontiraju nasilnim sredstvima.
Što se teorije konflikata tiče, u početku je postojao koncept sličan laičkom mišljenju. Međutim, vremenom su konflikti izgubili svoj negativni predznak i počelo se na njih gledati kao na fenomene koji nisu sami po sebi negativni ili pozitivni, već da mogu imati samo konstruktivne ili destruktivne posledice, zavisno od toga kako se njima upravlja.
Ne moramo biti psiholozi da bismo znali da su konflikti sastavni deo života. Svi smo imali iskustvo bivanja u konfliktu, bilo interpersonalnom, bilo intrapersonalnom ili intergrupnom. Možemo s punim pravom reći da su konflikti očekivana pojava, budući da se ljudi razlikuju po mnogim kriterijumima – veri, naciji, muzičkom ukusu, psihološkim karakteristikama, vrednostima, trenutnim potrebama, trajnim nastojanjima i željama, itd. U interpersonalnom odnosu tj. susretu dve osobe njihova različitost će se pre ili kasnije, ali sasvim sigurno manifestovati. Desiće se konflikt. Šta možemo učiniti stojeći na toj tački, suočavajući se sa različitošću drugog čoveka?
Ovaj rad ima za zadatak da razmotri način (načine) tretiranja konflikta koji će voditi obogaćivanju našeg života i ličnosti različitošću drugog čoveka, koji će voditi očuvanju i unapređenju interpersonalnih odnosa. Akcenat će biti stavljen na interpersonalne odnose, jer oni mogu poslužiti kao jednostavniji okvir za istraživanje konstruktivnog upravljanja sukobima.
Da se vratimo sada na definisanje konflikta. Kao i za većinu fenomena socijalne psihologije, na raspolaganju su nam brojne definicije različitih autora. Međutim, ako potražimo ključne reči naićićemo na reči kao što su “neuskladivost pozicija”, “neslaganje”, “nekompatibilnost”, “različitost”, “divergentnost interesa” – koje uglavnom označavaju onaj takoreći “vidljivi” deo konfliktne situacije, ono što dve strane kažu da žele tj. njihove pozicije. Prilikom definisanja konflikta ne smemo zaboraviti i onaj manje vidljivi deo koji se sastoji u uverenjima sukobljenih strana da je nemoguće ili malo verovatno da se može naći rešenje koje će zadovoljiti obe strane. Ovo je trenutak, tj. tačka koja predstavlja prekretnicu za teoretičare konlikata. Smatraju da je pozitivno ili negativno uverenje jedan od faktora koji dovodi do konstruktivnog odnosno destruktivnog ishoda konflikta. Oblast uverenja ili percepcije neuskladivosti ciljeva je oblast koja se može menjati i na kojoj se može raditi. Ali, o tome ćemo više pričati u nastavku ovog rada.
Za ovu priliku, koristićemo se definicijom Rosa Stagnera, koja sadrži sve navedene elemente konflikta i pri tome ga tretira kao fenomen koji nema pozitivan ili negativan predznak sam po sebi. Prema ovim autorima, sukob je “situacija u kojoj dve ili više osoba/grupa/entiteta teže da ostvare svaka svoj cilj/interes/potrebu, ali se kao ostvarljiv opaža samo jedan, a ne oba. Za sukob moraju postojati bar dve strane gde svaka mobiliše energiju da dostigne cilj (željeni objekat ili situaciju), ali drugu stranu doživljava kao prepreku ili pretnju)” (preuzeto iz knjige Maje Uzelac “Za svemire”, str. 7)
MODEL DVOSTRUKE BRIGE I KONFLIKTNI STILOVI
Izučavajući raznovrsna ponašanja ljudi u konfliktnim situacijama, došlo se na ideju o mogućnostima stvaranja klasifikacije tih ponašanja tj. određivanja i opisivanja tzv. konfliktnih stilova. Načini ponašanja u konfliktnim situacijama koji pokazuju izvesnu trajnost i doslednost nazivaju se konfliktni stilovi.
Prema modelu dvostruke brige stilove rešavanja konflikata određujemo na osnovu dva kriterijuma, tj. dve dimenzije: briga koju vodimo o sebi i briga koju vodimo o drugoj strani u konfliktu.
1. Briga za sebe je stepen u kojem osoba nastoji da ostvari svoje ciljeve i interese, mera koliko joj je važno da zadovolji svoje potrebe.
2. Briga za drugog podrazumeva stepen u kojem osoba vodi računa o potrebama druge strane u konfliktu, koliko joj je stalo do dobrog odnosa sa tom osobom.
Imajući u vidu da i briga za sebe i briga za drugog mogu u određenoj konfliktnoj situaciji (ili u zavisnosti od karakteristika aktera konflikta) biti slabog ili jakog intenziteta, kombinacijom ove dve dimenzije ( tj. njihova 4 pola) dobijamo 5 različitih stilova interpersonalnih konflikata: popuštanje, dominacija, izbegavanje, integracija i kompromis.
1. POPUŠTANJE – ovaj stil karakteriše mala briga za svoje interese, a velika briga za interese i potrebe druge strane. Ogleda se postepenom smanjivanju svojih zahteva u sukobu zarad očuvanja dobrih odnosa sa drugima. Osoba koja popušta negira svoje potrebe,ciljeve i interese u korist suprotne strane. Narodna izreka “pametniji popušta” može imati smisla jedino u slučajevima kada jedna strana ustanovi da nije u pravu ili kada joj predmet sukoba i nije toliko važan kao suprotnoj strani. U drugačijim okolnostima, ovaj konfliktni stil se pokazuje kao loša strategija, posebno gledano na duge staze, jer se tako kod osobe koja popušta gomila nezadovoljstvo koje će kasnije kontaminirati odnos i dovesti do destruktivnih posledica u narednim konfliktima. Ovaj stil se u nekim referencama naziva još i obavezivanje, a na donjoj slici je slikovito prikazan medvedićem.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Psihologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari