Odlomak

2. Razvoj informaciono komunikacionih tehnologija
Uvod
Najbitnija razlika koja odvaja ljudski rod od ostalog poznatog živog sveta je sposobnost razvijanja i
korišćenja pomagala za rešavanje svakodnevnih problema. Počev od primitivnih oruđa za rad i borbu svi
alati i pomagala razvijeni kroz istoriju su služili da uvećaju fizičku snagu i olakšaju izvršavanje kako fizičkih
tako i intelektualnih poslova. Vremenom su alati postajali sve sofisticiraniji pa je i njihov razvoj uslovljavao
pojavu posebnih naučnih i stručnih disciplina koje su se tim razvojem bavile. U jednom trenutku razvoja
ljudske civilizacije javila se i potreba za prenosom poruka i izvršavanjem osnovnih računskih operacija. Ta
potreba je uslovila pojavu i razvoj discipline koja je danas poznata kao informacione tehnologije. Razvoj
informacionih tehnologija je posebno izražen u prethodna dva veka i može se sa pravom reći da je izazvao
pravu revoluciju u razvoju ljudske civilizacije.
Svi oblici informacionih tehnologija su imali isti cilj a to je da pomognu rešavanje problema čije je ručno
rešavanje ili jako dugo ili nemoguće. Ti problemi mogu biti raznorodni ali je princip njihovog rešavanja
skoro uvek isti: postoje ulazni podaci čijom se matematičkom transformacijom dobijaju potrebni izlazni
podaci. Ono po čemu su se informacione tehnologije razlikovale jeste tehnologija unosa ulaznih podataka i
tehnologija izrade samih matematičkih transformacija kojima dobijamo potrebno rešenje.
Shodno tome možemo da razlikujemo četiri perioda u razvoju informacionih tehnologija:
1) premehanički,
2) mehanički,
3) elektromehanički i
4) elektronski.
U svakom od navedenih perioda razvijana su i kontinualna i diskretna računska sredstva. Razvoj elektronske
industrije je u drugoj polovini prošlog veka uslovio ekspanziju diskretnih računskih sredstava (današnjih
računara). U tekstu koji sledi data je kratka analiza karakteristika obe vrste računskih sredstava.
Kontinualna i diskretna računska sredstva
Kontinualna računska sredstva
Kontinualna računska sredstva predstavljaju skup komponenti koji izvršava odgovarajuću matematičku
transformaciju odnosno matematički model. U zavisnosti od problema koji treba rešiti vrši se izbor i
povezivanje komponenti gde svaka komponenta ima određeno matematičko ponašanje odnosno po tačno
određenom matematičkom modelu transformiše ulaz u izlaz. Povezivanje komponenti se vrši na način koji je
analogan nekom realnom sistemu zbog čega se ovakva računska sredstva vrlo često nazivaju i analogna
računska sredstva.
Ulazno/izlazni podaci su predstavljeni pomoću neprekidnih (kontinualnih) fizičkih veličina a njihovom
obradom se vrše odgovarajuće računske operacije.
Najpoznatija kontinualna računska sredstva su:
· Antikythera Mehanizam. Najpoznatije analogno računsko sredstvo antičkog doba. Napravljeno je 82
godine p.n.e na ostrvu Rodos. Datum bi se u mašinu unosio mehanički, a aparat bi dao podatke o
položaju Sunca, Meseca i druge astronomske podatke. Antikitera mehanizam predstavlja simulator
kretanja planeta oko Sunca i može se nazvati prvim analognim računarom.
· Vanever Buš je 1931. godine konstruisao diferencijalni analizator koji je mogao da rešava opšte
diferencijalne jednačine šestog reda.
Razvojem elektronske industrije razvijala su se i analogna računarska sredstva bazirana na elektronskim
komponentama. Često se ova sredstva nazivaju analogni računari iako se njihov princip rada u potpunosti
razlikuje od danas aktuelnih digitalnih računara.
2
Analogni računari izvode operacije koristeći vrednosti kontinualnih veličina. Vrednosti ulaznih podataka su
definisane intenzitetom napona na ulaznim komponentama.
Samo izvršavanje matematičkih operacija se realizuje pomoću specijalizovanih elektronskih komponenti pri
čemu svaka komponenta može da realizuje jednu vrstu operacije. Osnovne operacije uključuju sabiranje,
oduzimanje, množenje, deljenje, inverziju i integraciju. Kombinovanjem ovih komponenti dobijaju se
blokovi koji realizuju složene matematičke operacije. Daljim povezivanjem blokova moguće je rešavanje
matematičkih jednačina.
Osnovne karakteristike analognih računara su:
· Rešenja računskih operacija izvršenih primenom analognih računara su predstavljena vrednošću
odgovarajuće fizičke veličine (kod elektronskih računara vrednošću napona). Zbog toga preciznost
izračunavanja zavisi od preciznog merenja ne samo izlaza (rešenja) već i od preciznosti prikazivanja
međurezultata.
· Tačnost izračunavanja zavisi od preciznosti izrade analognog računara. Vremenom se zbog habanja i
amortizacije smanjuje preciznost izračunavanja.
· Ne postoji mogućnost rešavanja opštih problema tj. ne postoji mogućnost programiranja. Rešavanje
problema se zasniva na kombinovanju analognih komponenti tako da se dobije matematički model
koji odgovara problemu. Promena problema najčešće zahteva i ponovno povezivanje komponenti.
· Brzina računanja ne zavisi od složenosti matematičkog modela zato što se izračunavanje ne realizuje
u koracima (programa) kako je to kod savremenih digitalnih računara. Zbog toga brzina
izračunavanja zavisi isključivo od brzine odziva (reagovanja) komponenti koje čine analogni
računar

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Informacione tehnologije

Više u Skripte

Komentari