Odlomak

Reformni pravci i pokreti u pedagogiji krajem 19. i početkom 20. veka
Razredno-predmetno- časovni sistem u školstvu egzistira, kao čvrst pedagoški koncept već oko 350 godina. Unutrašnju strukturu toga sistema doradili su u 19. veku Herbart i Ziller.
U vreme tih 350 godina istorije razredno- predmetno-časovnog sistema mnogi su pedagozi ponudili svoje pedagoške koncepte za poboljšanje obrazovnog procesa, odnosno za utemeljenje takvog obrazovanja koji je bliži prirodi i potrebama deteta.

Da spomenemo tek učenja J. J. Rousseaua (1712-1778), zatim pokret za umetničko vaspitanje sredinom 19. veka, te reformnu pedagogiju i pokret “nove škole” u prvim decenijama 20. veka. U zamenu za knjiško školsko učenje Rousseau preporučuje orijentaciju na prirodu, slobodu i radno vaspitanje. Slobodno vaspitanje u prirodi i učenje putem rada (svaki učenik treba da upozna seljačke poslove i izuči koji zanat).

Protiv intelektualističke škole ustaje i Pestalozzi.
Njegova pedagogija orijentisana je na:
• razvoj glave (intelektualno vaspitanje),
• razvoj srca (moralno vaspitanje) i
• razvoj ruke (fizičko i radno vaspitanje).
Potreba skladnog vaspitanja deteta i njegovih snaga.

Nakon Pestalozzija i Frobel (1782-1852) upozorava na potrebu celovitog vaspitanja koje se može ostvarivati radom i igrom, a ne samo verbalnim poučavanjem i učenjem iz knjiga.

Osim spomenutih pokušaja da se razredno- predmetno-časovni sistem dopuni ili zameni drukčijim rešenjima, bilo je i pokušaja da se on učvrsti kao dominantan pedagoški koncept.

U proteklih 350 godina verojatno su Herbart i Ziller najviše učinili na konačnom definisanju unutrašnje strukture ovog sistema. Oni su svojim učenjem o formalnim stupnjevima (jasnoća, asocijacija, sustav i metoda) značajno pridoneli učvršćenju koncepta intelektualističke škole u kojoj se struktura nastavnog procesa i nastavnog časa izvodi isključivo prema modelu intelektualnog vaspitanja.

Već u 19. veku uočavamo prve pokušaje da se odstupi od koncepcije intelektualističke škole.

Svakako tu valja spomenuti pokret za umetničko vaspitanje sredinom 19. veka. Predstavnici toga pokreta (npr. A. Lichtvvark i F. Avenarius) traže da se u vaspitanju i školi posveti odgovarajuća pažnja i emocionalnom aspektu života te umetničkom vaspitanju.

Sredinom 19. veka (1859) otvorio je u Jasnoj Poljani u Rusiji L. N. Tolstoj školu za seljačku decu koja se smatra jednom od prvih alternativnih škola u istoriji školstva. Deci treba dati potpunu slobodu što se tiče dolaska u školu.Umesto jedinstvene konfekcijske državne škole za određenu kategoriju dece, Tolstoj osniva slobodnu školu u kojoj zagovara slobodno vaspitanje koje polazi od deteta. Umesto krute nastavne artikulacije kakvu su zagovarali Herbart i Ziller, Tolstoj nudi deci potpunu slobodu u pogledu dnevnog posećivanja nastave. Ta će se Tolstojeva ideja posle naći u konceptima nekih pedagoških rešenja reformne pedagogije i nove škole (npr. u Summerhillu, 1921).

U prvih trideset godina 20. veka javlja se u Evropi i Americi više pokušaja radikalnog preobražaja unutrašnje organizacije škole

Većina tih pokušaja utemeljena je kao celovit pedagoški projekt, a neki od njih održali su se i do danas kao modeli alternativnih ili slobodnih škola:

• Projekt metoda (Amerika, kraj 19. i početak 20. veka),
• Mannheimski sistem (Nemačka, 1900),
• Montessori-sistem (Italija, 1912),
• Freinetova škola (Francuska, 1919),
• Waldorfska škola (Nemačka, 1924),
• Dalton-plan (Amerika, Massachusetts, 1920),
• Winnetka-plan (Amerika, dvadesetih godina 20. veka),
• slobodni rad po grupama R. Cousineta (Francuska,1920-1940),
• individualizovana nastava u Mailu (Švajcarska, 1928).

Umesto krutog razredno-predmetno-časovnog sistema ponudio je J. Dewey krajem 19. veka učenje uz projektnu nastavu.

Sickinger u Mannheimu formira odeljenja dece prema sposobnostima i školskom uspehu.

Maria Montessori preporučuje metodu s naglašenim individualnim radom na raznovrsnim materijalima

Freinet propagira učenje u prirodi ili na prirodnim izvorima bez obaveznih udžbenika. Udžbenike izrađuju deca uz pomoć učitelja.

Tu je ideju ugradio u temelje svoje škole R. Steiner koji u Stuttgartu osniva waldorfsku školu u kojoj umesto predmeta deca po epohama (tri do četiri nedelje) celovito proučavaju prirodne i društvene pojave. U Steinerovoj školi, kao i u mnogim drugim projektima s početka 20. veka, izostaju kruti nastavni programi te numeričko ocenjivanje.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 3 stranica
  • Savremene pedagoške škole i pravci Jovana Milutinović
  • Školska godina: Jovana Milutinović
  • Skripte, Pedagogija
  • Srbija,  Novi Sad,  Filozofski fakultet, Novi Sad  

Više u Pedagogija

Više u Skripte

Komentari