Odlomak

1. UVOD
Opasna mesta („crne tačke“, „crne deonice“) na
putevima predstavljaju značajnu oblast rada na
unapređenju bezbednosti saobraćaja. Intervencije
na mestima nakupljanja saobraćajnih nezgoda
smatraju se jednim od najefektivnijih pristupa u
prevenciji saobraćajnih nezgoda na putevima [1], [2].
Među najznačajnijim fazama menadžmenta crnih
tačaka (BSM) i menadžmenta bezbednosti mreža
(NSM), pored analize i tretmana, izdvaja se
identifikacija opasnih mesta, koja predstavlja
proceduru za otkrivanje takvih mesta na mreži
puteva [3].
Razmatrajući stručnu literaturu uočen je niz
pokušaja da se pronađu i definišu najefikasnije
metode, koje bi omogućile merenje bezbednosti
pojedinih deonica puteva i utvrdile najugroženija i
najopasnija mesta. I pored ogromnih napora, do
danas nisu standardizovani principi i tehnike
identifikacije opasnih mesta pa se korišćeni pristupi
razlikuju od zemlje do zemlje [4]. Metodologije se
kreću od jednostavnog obeležavanja mesta sa
velikim brojem saobraćajnih nezgoda do
sofisticiranijih tehnika u kojima se ocenjuje očekivani
broj saobraćajnih nezgoda i određuje potencijal za
poboljšanje bezbednosti. Opšti principi identifikacije
mogu biti podeljeni po principu zasnovanom na
analizi saobraćajnih nezgoda i principu bez
saobraćajnih nezgoda [3]. Elvik je u jednom od
svojih radova analizirao nekoliko tehnika za
identifikaciju opasnih mesta: (1) broj saobraćajnih
nezgoda u analiziranom periodu, (2) stopa nezgoda
(broj nezgoda na milion voz. km.), (3) kombinovan
broj nezgoda i stope nezgoda iznad prosečne
vrednosti i (4) empirijska Bajesova (EB) ocena
očekivanog broja saobraćajnih nezgoda na razmatranim
mestima [5]. Pei Y. i Ding J. u svom radu ističu 6
metoda identifikacije opasnih mesta, koje se
najčešće koriste: (1) metod učestalosti nezgoda, (2)
metod stope nezgoda, (3) metod matrice, (4) metod
ukupnog ekvivalenta broja nezgoda, (5) metod
kontrole kvaliteta i (6) metod kritične stope [6].
Pojedina istraživanja identifikacije opasnih mesta
zasnovana su na subjektivnoj proceni učesnika u
saobraćaju [7]. Pored principa i tehnika u pojedinim
radovima mogu se naći i definisani kriterijumi koje je
potrebno uvažiti pri identifikaciji opasnih mesta [8].
Sve ovo ukazuje da postoji zaista široka lepeza u
pogledu metodologije identifikacije opasnih mesta
na putevima.
U Srbiji dugi niz godina nisu vršena
sistemska istraživanja opasnih mesta na putevima i
tek poslednjih nekoliko godina krenulo se ozbiljnije
sa istraživanjima u ovoj oblasti bezbednosti
saobraćaja [9], [10], [11]. Ovim je napravljen iskorak
u pogledu upravljanja opasnih mestima na putevima
Srbije, a naročito u pogledu identifikacije opasnih
mesta. Predmet ovog rada je metod identifikacije
crnih tačaka na putevima, zasnovan na analizi
podataka o saobraćajnih nezgodama, putu i
saobraćaju (objektivni metod). Cilj rada je da istakne
smisao i značaj utvrđivanja opasnih mesta na
putevima i podstakne dalji teorijski i praktičan rad na
razmatranju ove problematike. U radu će posebno
biti prikazan objektivni metod primenjen u Studiji
Mapiranja rizika na državnim putevima R Srbije [10].

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Naučni radovi

Više u Saobraćaj

Više u Skripte

Komentari