Odlomak

1. UVOD

Korupcija je izuzetno stara društvena pojava. Kao pojava, ona ima svoje šire i uže značenje. Pod širim značenjem podrazumeva se društveni aspekt tretiranja pojava, dok svojim užim značenjem obuhvata krivično – pravni aspekt.
Korupcija je prisutna kao globalni fenomen, ali je naročito prisutna u zemljama u posleratnom periodu, kao i u zemljama u tranziciji. Tranzicijski procesi, privatizacija i sam proces stvaranja države na potpuno novim osnovama, pogoduju širenju korupcije na svim nivoima i u svim oblastima društvenog života. Korupcija je pojave koja ima multiplikativni negativni efekat na privredu jedne zemlje. Naime ona utiče na nepoverenje stanovništva u rad državnog sektora, pad kako domaćih, tako i stranih investicija, povećanje siromaštva, i pad životnog standarda.
Zbog posledica koje korupcija izaziva ona postaje nepodnošljiva smetnja u razvitku međunarodnih ekonomskih odnosa i vrlo negativno utiče na privredni rast i razvoj jednog društva.
Izvestan nivo korupcije je neminovnost u svakom društvu i ona se ne može potpuno likvidirati, ali je moguće suzbijati je i smanjiti njen nivo. To podrazumeva postojannje strategije borbe protiv korupcije na svim poljima.

2. DEFINICIJA KORUPCIJE

Korupcija spada u pojmove kojima je teško u potpunosti odrediti sadržaj budući da se njeno značenje menja u različitom vremenskom, društvenom i političkom kontekstu. Uopšteno, pod korupcijom se podrazumeeva zloupotreba javne službe radi lične koristi.
Postoje međutim određene razlike u određenju koje naglašavaju složenost fenomena korupcije. Klasično shvatanje korupcije u političkom smislu polazi od ideje da je korupcija izraz kvarenja moralnih vrednosti društva ( Aristotel, Makjaveli ). Korupcija je patološka pojava u kojoj vladajuća politička klasa lični interes stavlja iznad interesa političke zajednice. U takvom pristupu korupcija se osuđuje kao nemoralna i štetna po političku konstituciju društva. Politička legitimizacija temelji se na činjenici da nosioci političkih funkcija zastupaju interese celine političke zajednice, da ne preferiraju lični ili grupni interes.
Pojavom modernog i demokratskog društva sve se više ističe sistemska disfunkcionalnost korupcije.Ona se ne smatra više samo moralno štetnom već jednim od uzroka disfunkcionalnosti države. Korupcija je , dakle, ponašanje koje je devijacija od normalnog obavljanja javne dužnosti radi lične koristi , ona je kršenje normi radi ostvarenja ličnog interesa. Takvo ponašanje uključuje delatnosti kao što su: podmićivanje, nepotizam, i zloupotreba položaja za ličnu korist. Korupcija se takođe posmatrati kao posebna situacija razmene u kojoj javni službenik smatra svoj položaj izvorom prihoda.
U pravnom smislu korupcija se definiše na različite načine. Standardno određenje je odredba prema kojoj je korupcija akt ili propust u obavljanju svojih dužnosti od strane javnog dužnosnika ili osobe koja vrši javnu funkciju u svrhu dobijanja nezakonite pogodnosti za njega ili treću stranu.
U novije vreme posebno je naglašena ekonomska analiza kako fenomena tako i posledica korupcije. U tom smislu korupcijom sa smatra nastojanje da se radi lične koristi maksimizira prihod od službe, što kao direktnu posledicu ima poremećaj u uslovima tržišne utakmice i ukupne racionalnosti ekonomskog ponašanja. Korupcija je dodatni transakcioni trošak jer unosi neizbesnost kod izbora alternativa te zato izaziva neizmerne štete po efikasnost države.
Najobuhvatniju definiciju korupcije ponudio je Vito Tanci. ” Korupcija postoji ukoliko dođe do namernog narušavanja principa nepristranosti pri donošenju odluka u cilju prisvajanja neke pogodnosti”. Princip nepristrasnosti zahteva da , pri donošenju odluka, lični ili bilo koji drugi odnosi između učesnika u razmeni nemaju nikakav uticaj. Ovaj princip je deo funkcionisanja savršenog tržišta ,koje je, prema samoj definiciji, depersonalizovano.
Pored Tancijeve definicije, u poslednje vrijeme se veoma često upotrebljava operativna definicija Svetske banke, da korupcija predstavlja zloupotrebu javnih ovlašćenja radi sticanja privatne koristi.
Iako je Tancijeva definicija sveobuhvatnija definicija Svetske banke omogućava usresređivanje na korupciju unutar javnog sektora. Iz same definicije, može se zaključiti da korupciju čine tri elementa:
1. Zloupotreba ( delovanje ) – aktivna, kada javni službenik čini nešto što nije u interesu službe; – pasivna, kada javni službenik ne čini ono što bi trebao da čini.
2. Javno ovalašćenje ( predmet davanja ); javno ovalšćenje kroz status javnog službenika građaninu daje moćdržavne vlasti.
3. Privatna korist ( cilj delovanja ) – ne mora biti lična većse može ostvarivati i za druga lica

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 10 stranica
  • Sociologija Suzana
  • Školska godina: Suzana
  • Seminarski radovi, Skripte, Sociologija
  • Srbija,  Srem. Mitrovica,  Visoka škola strukovnih studija za vaspitače i poslovne informatičare – Sirmijum u Sremskoj Mitrovici  
  • ,

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari