Odlomak

1.Uvod

Širom sveta ljudi se udružuju i formiraju razne zajednice, organizacije i grupe.Razlozi su različiti, a najčešće je u pitanju materijalna potreba. Novac i sticanje materijalnih bogatstava predstavljaju glavnu preokupaciju savremenog čoveka – formiraju se partnerska preduzeća, prave se međudržavni ugovori i ceo svet se ujedinjuje zbog jednog i “najvažnijeg” cilja ostvarivanja što većeg materijalnog bogatstva. Kvalitet života, kako većina ljudi veruje, direktno je povezan sa količinom materijalnog bogatstva.
Sa druge strane, postoji zajednica koja se ne bavi pitanjem materijalnog bogatstva. Takva zajednica se uspostavlja radi stvaranja dobrih ljudi.U pitanju je “bračna zajednica”. U ovu zajednicu ulaze mladić i devojka (ili muškarac i žena) koji su dovoljno duhovno i fizički zdravi i zreli, i dovoljno materijalno bogati da bi mogli to svoje zdravlje, zrelost i bogatstvo da unapređuju na jedan poseban, uzvišeniji način.
Za stvaranje bračne zajednice nisu potrebna velika materijalna bogatstva, ali je potrebno veliko duhovno bogatstvo. Čovek je duhovno biće i pitanje njegove sreće je direktno povezano sa duhovnošću, odnosno sa njegovim karakte-rom, koji se tiče morala, poštenja i svega onoga što je uzvišeno.
Sa druge strane, za sticanje materijalnih bogatstava nije potrebna velika duhovnost i moralnost, ali su potrebna velika materijalna sredstva.
Formiranje bračne zajednice je prvi i najvažniji korak u formiranju porodice (ili porodične zajednice). Porodica je zajednica dobrih ljudi i izvor najveće sreće, mira i materijalnog blagostanja. Dakle, iz bračne zajednice proizilaze dobri ljudi i dolazi do stvaranja porodice. Što više dobrih ljudi – to jača porodica, a time i veća sreća, bogatstvo i svaki drugi uspeh za svakog od članova porodice.
2.Porodica i brak

Potrebno je, pre svega, da definešemo osnovne pojmove, naročito pojmove porodice, srodstva i braka.Porodica je grupa lica koja su direktno povezana srodničkim vezama, pri čemu odrasli članovi preuzimaju odgovornost za brigu o deci.Srodničke veze ili srodstvo su takve veze među pojedincima koje se se uspostavljaju ili putem braka ili kroz redove potomaka koji povezuju krvne srodnike (majka, otac, potomci istih rodtitelja – brat ili sestra, itd). Brak se može definisati kao društveno priznata i dozvoljena veza između dvoje odraslih pojedinaca suprotnog pola.Kad dvoje ljudi stupid u brak, oni postaju srodnici jedno drugom; bračne veze, međutim, povezuju i jedan širi krug srodnika.Roditelji, braća, sestre, i ostali krvni srodnici, postaju srodnici i jednog i drugog partnera kroz vezu braka.
Porodični odnosi uvek se uočavaju u okviru širih srodničkih grupa. U gotovo svim društvima prepoznajemo ono što sociolozi i antropolozi nazivaju nuklearnom porodicom, odnosno, dvoje odraslih koji žive zajedno u jednom domaćinstvu sa svojom ili usvojenom decom. U većini tradicionalnih društava, nuklearna porodica bila je deo neke vrste šire mreže srodnika. Kada bliski rođaci, ne samo bračni par i njihova deca, žive ili u istom domaćinstvu ili u bliskom i neprekinutom uzajamnom odnosu, onda govorimo o proširenoj porodici. Proširena porodica može da uključi babe i dede, braću i njihove žene, sestre i njihove muževe, tetke i nećake.
Ulaženjem u bračnu zajednicu osoba postaje Božji saradnik u stvaranju dobrih ljudi. Sve što je u početku stvoreno u ovom svetu, stvoreno je sa ciljem stvaranja dobrih ljudi i zato brak predstavlja zajednicu tri osobe – mladića, devojke i Boga. Mladić i devojka, u prisustvu Boga, obećavaju jedno drugom, a takođe i Bogu, da žele svoj život da oplemene na jedan poseban način – način koji je Bog predvideo za čoveka. Učestvovanjem u stvaranju dobrih ljudi, osobe koje ulaze u brak ostvaruju sebe kao bića, dostižu najviši mogući stepen napretka, sreće i blagostanja, stvaraju najjaču moguću materijalnu sigurnost za sebe i članove porodice, a kvalitet njihovog života i sreća ne zavise od dešavanja u spoljnom okruženju.
Drugim rečima, prava bračna zajednica sjajno funkcioniše u svim okolnostima – i u vreme mira, ali i u vreme rata, bolesti, kao i u vreme raznih drugih nesreća i nepogoda.
Svakome odnas je poznato da kada smo sa nekim koga volimo, nije nam toliko bitno okruženje. Biti u zatvoru, ratu ili biti bolestan je nešto što se lako nadvladava i pobeđuje kada pored sebe imamo dobrog čoveka. Živeti za nekoga, i zbog nekoga, je najveća misija koju čovek može da dosegne, i jedina aktivnost koja čovekovom životu može dati pravi smisao i sreću.Zato ne treba da čudi što su, u ne tako davnoj prošlosti, ljudi često puta bili spremni da daju svoj život za spas onih koje vole.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari