Tehnološko-kompjuterska progresija uzrok moralne dgresije? Govor mržnje na internetu i internetskim društvenim mrežama

TEHNOLOŠKO-KOMUNIKACIJSKA PROGRESIJA UZROK MORALNE DEGRESIJE? GOVOR MRŽNJE NA INTERNETU I INTERNETSKIM DRUŠTVENIM MREŽAMA

Sažetak: Govoru mržnje svjedočimo oduvijek, svakoga dana i u svakoj prilici. Nije nastao pojavom masovnih medija ili interneta. Međutim, da bi imao smisla mora imati publiku. Internet kao tehnološki, komunikaciji i sociološki fenomen prevazilazi prostorne i vremenske prepreke i obezbjeđuje auditorij neslućenih razmjera. Kao takav predstavlja privlačan instrument za širenje govora mržnje. U članku ukazujemo na okolnosti koje internet čine „pogodnim tlom“ za širenje  govora mržnje, posmatramo ga u okvirima slobode govora, te ukazujemo na mogućnosti regulacije u tim okvirima. Crvena nit članka je stav da govor mržnje ne dobija svoj „zalet“, ekspanziju,  na internetu  nego se širi pomoću interneta (više nego na drugi način, putem drugih medija).

Ključne riječi: govor mržnje, internet, virtualna zajednica, sloboda govora, interaktivnost

 
Uvod

U postindustrijskom društvu, koje neki nazivaju i informacijsko, došlo je do niza društvenih promjena; između ostaloga i do promjene medija putem kojih komuniciramo. Klasični mediji kao što su štampa, radio, televizija, knjige, muzička i filmska industrija razlikuju se od novih masovnih medija u koje spadaju internet i društvene mreže. Međutim, istovremeno imaju i mnogo zajedničkoga, jer su tradicionalni mediji digitalizirani i inkorporirani u te nove medije . Tucaković (2000: 110), kada govori o novim medijima, govori o trećoj revoluciji u sferi informisanja. Nastaje i pojam virtualne realnosti, odnosno po Kampsu (2011: 280) „globalne internet kulture“  koja se svakim danom sve više prenosi u realni svijet (industriju, politički život, ekonomiju, protok novca itd.), ali i obrnuto . Gotovo da i nema  off line društvene aktivnosti koja nema svoj on line pandan. Odatle i svi odnosi unutar njega su često samo refleksija off line društvenih odnosa.

Virtualnu zajednicu neki autori nazivaju i subkulturom. Sa tom konstatacijom bi se mogli samo djelimično složiti jer subkultura je životni stil neke grupe koji je u raskoraku i protivrječju sa kulturom šire društvene zajednice. Karakteriše je revolt i želja za promjenama. Međutim, internet je toliko ukorijenjen u svim sferama života da je postao sastavni dio (dominantne) kulture odnosno cijele društvene zajednice u svim njezinim dimenzijama. U tom kontekstu se govori o informacijskom (postindustrijskom) društvu ističući time značaj informacijskih tehnologija  a posljedično i interneta i društvenih mreža. Vrlo bitna karakteristika informacijskog društva je njegov odnos prema znanju i ukidanju monopola elita nad njim. Internet svim društvenim grupama i pojedincima daje mogućnost društvene participacije i promocije. Međutim, neminovnost progresa su i devijacije, različite društvene patologije kao npr. – ksenofobija, rasizam, nacizam i nacionalizam, različiti oblici kriminala, pedofilije pa sve do štovanja i prakticiranja sodomije i dr. Jedna od čestih zloupotreba interneta je govor mržnje. Petrovec (2003: 36) tvrdi da je internet „/…/ sistem koji je cijelom svijetu približio sve najgore moguće oblike nasilja, i prostor, gdje ljudska mašta sa svojim niskim nagonima ne pozna granice. Danas na internetu nalazimo web stranice na kojima se autori hvale, da je riječ o sadržajima, koji nisu dozvoljeni nigdje drugo, osim tamo gdje ih čitamo“. Internet je, dakle, „otvoren“ i lako pristupačan medij. Jedna od njegovih geneoloških osobina je sloboda – sloboda pristupa informacijama, komunikacije, govora … Zloupotreba te slobode internetu daje notu anarhičnosti. Pored toga, horizontalna hijerarhija sistema omogućava neovisno funkcionisanje mreža unutar Mreže (interneta) . Sve to utiče na stvaranje percepcije o internetu kao “nužnom zlu“ koje (i na kojem) nema nikakvih ograničenja.