Spektroskopske metode

SPEKTROSKOPSKE METODE
Definicija
Spektrometrija – grana analitičke kemije koja proučava djelovanje elektromegnetskog zračenja na kemijski sastav i strukturu tvari te proučava spektre nastale interakcijom zračenja i tvari
Spektroskopija – grana fizike koja proučava efekte vezane uz emisiju i apsorpciju elektromagnetskog zračenja; tako nastali emisijski (apsorpcijski) spektri karakteristični su za određenu tvar.
Spektar elektromagnetskog zračenja
Priroda elektromagnetskog zračenja
dualna priroda

• val (pri širenju kroz prostor)
• čestica (pri interakciji s materijom)

UV/VIS spektroskopija

• koristi se za kvantitativno određivanje prijelaznih metala i organskih komponenti u otopini
• otopina s ionima prijelaznih metala može biti obojena (tj. apsorbirati vidljivi dio spektra) budući da elektroni iz d-orbitala mogu biti pobuđeni iz jednog energetskog stanja u drugo. Boja otopine ovisi o prisustvu drugih vrsta kao što su određeni anioni ili ligandi
• organske komponente apsorbiraju svjetlost u vidljivom i UV dijelu spektra
• koncentracija analizirane vrste određuje se preko Beer-Lambertovog zakona A=-log(I/I0)=ecL

A-apsorbancija
I0-intenzitet upadnog svjetla
I-intenzitet propuštenog svjetla
e-konstanta (molarna apsortivnost)
c-tražena koncentracija
L-promjena valne duljine pri prolasku kroz uzorak