Delfin stil

Uvod

Prema savremenim teoretskim koncepcijama plivanje je jedan od osnovnih sportova jer se iz njega razvijaju ostali sportovi kao što su vaterpolo, moderni petoboj, triatlon, ronjenje, veslanje, sinhronizovano plivanje, skokovi u vodu, jedrenje i sl. Kako uključuje većinu mišićnih grupa, koristi otpor vode i osigurava dobar aerobni učinak, plivanje se smatra jednim od najtemeljnijih oblika vježbanja, osnažuje mišiće cijeloga tijela, podiže vitalnost, jača kardiovaskularni sistem.
Plivanjem povećavamo i jačamo mišiće srca, stabilizuje se krvni pritisak, poboljšava obskrbljivost srca i pluća kisikom i povećava kapacitet pluća. Ono također djeluje opuštajuće na nervni sistem, djeluje na pokretljivost zglobova, na koordinaciju rada ruku i nogu.
Također plivanjem se trenira cjelokupna muskulatura tijela, ruku, ramena, leđa, grudnog koša, zadnjice i nogu. Stiče se zavidna kondicija i izdržljivost, te usporava proces starenja. Osim što oblikuje tijelo podstiče mršavljenje, gube se kalorije. Zbog svih tih izuzetnih vrijednosti plivanje su obrađivali mnogi psiholozi, biohemičari i sportski stručnjaci.
Istraživanja su pokazala da je najneprimjernije vrijeme za učenje plivanja između prve i treće godine starosti. Sva svjetska istraživanja su pokazala da od preko 150 sportova koliko ih danas egzistira, plivanje zauzima visoko prvo mjesto.
Roditelji su prvi učitelji plivanja jer već kod kuće u kadi daju prve informacije djetetu o ugodnom i neugodnom doživljavanju vode.
U starom Rimu postojala je izreka: „Ne zna plivati, ne zna čitati“.
Naime plivanje je bazni sport i nepostojanje bazena u gradu nije samo sportski problem, već je to problem zdravlja, higijene, obrazovanja, kulture…
Tokom plivanja u pokretu je naše cijelo tijelo, te ne treba posebno naglašavati kakav je to dobar učinak za ruke i noge, za čovjekovo zdravlje…
U daljem radu od četiri stila plivanja bazirat ću se na delfin stil, te detaljno i slikovito opisati faze propulzije i retropulzije, rad ruku i nogu, odnosno koordinaciju pokreta ovog stila.

1. Historija plivanja – razvoj tehnike delfin

Iz historije je poznato da je čovjek od davnina koristio različite tehnike plivanja kao način prelaska vodenih prepreka. Zanimljivo je da većina sisavaca ne mora posebno učiti plivati, te da je čovjek jedno od rijetkih bića koje mora plivanje „učiti“!.
Razlog je u tome što većina životinja u vodi jednostavno ponavlja pokret kretanja s kopna (hod), te na taj način pliva, kao što to radi na primjer pas. Čovjek s druge strane ne može ponoviti svoj uspravni hod u vodi, već mora naučiti koristiti se i rukama, te pravilno disati. Ipak, poznato je da vrlo mala djeca gotovo instinktivno znaju plivati.
Plivanje je poznato od davnina ali tek na mozaicima ranih istočnih civilizacija nailazimo na njegove prve predstave. Vještinu plivanja poznavali su stari Asirci i Egipćani. Grci su pridavali pažnju plivanju kao dijelu općeg obrazovanja (poznata je izreka “sramota, ne znaš ni pisati ni plivati”) dok su Rimljani plivanje smatrali vojničkom vještinom.
Prvo pisano djelo o plivanju potječe iz 1538. godine na latinskom jeziku. Od tada pa do kraja 18. vijeka slijede mnoga djela o plivanju i njegovom značaju u tjelesnom odgoju. Prvo plivačko društvo nastalo je u Upsali (Švedska) 1796. godine., a polovinom 19. vijeka započinju i prva natjecanja i dolazi do razvoja plivačkih stilova.
Kao sport plivanje je u programu Olimpijskih igara od prvih modernih igara 1896. godine u Ateni, što govori da je plivanje kao sport već tada bio itekako razvijeno. Nastupalo se u disciplinama na 100 m i 1500 m slobodnim stilom za muškarce.
Tehnika delfin plivanja datira još iz 50-ih godina XX vijeka, iako je kroz svoju evoluciju doživjela najviše promjena (iz leptira i delfin). Po mnogim stručnjacima, a i po gledaocima delfin se smatra najatraktivnijom tehnikom plivanja. Delfin je najmlađa plivačka disciplina, veoma atraktivna i omiljena među omladinom. Tehnika je dobila svoj naziv po ribi delfin jer talasasto kretanje tijela plivača (delfinaša), neprestano izlaženje iz vode i zaranjanje podsjeća na skokovito kretanje delfina kroz vodu. Nema veliku praktičnu primjenu, ali ima velik utjecaj na organizam plivača, te se koristi kao vježba opće fizičkog karaktera ili u terapeutske svrhe.