Odlomak

KARAKTERISTIČNE OSOBINE VJEŽBANJA NA
DVOVISINSKOM RAZBOJU
Dvije paralelno raspoređene pritke na različitoj visini, kao i razmak između njih, uslovljavaju
karakter i izgled vježbi na ovoj spravi.
Ono što je u ovom slučaju karakteristični jeste prije svega kombinacija brzih i dinamičnih
gibanja sa laganim pokretima ili statičkim položajima. Pored toga veći broj vježbi na ovoj spravi
radi se sa povremenim korišćenjem jedne i druge pritke, tj. kombinacijom visa i upora, odnosno
upora i visa. Brzo povezivanje elemenata izaziva pojavu rizika jer kod ogromne većine
elemenata vježbačice povremeno puštaju i ponovo hvataju jednu ili drugu pritku. Izvođenje
ovakvih vježbi zahtjeva od vježbačice maksimalnu pažnju, okretnost i odvažnost.
Elipsasta forma pritaka i njihova debljina uslovljavaju korišćenje odgovarajućih hvatova na
konkretnoj spravi. Tako, prilikom izvođenja vježbi u visu ili kod raznih kovrtljaja vježbačica
mora obuhvatiti pritku cijelom šakom odozgo, tj. nathvatom, a kod kovrtljaja naprijed iz upora
stražnjeg – cijelom šakom odozdo, tj. pothvatom. Kod raznih premaha nogama i stavova o
šakama pritka se drži nathvatom, kao i kod vježbanja na vratilu. Ove karakteristične pojave
menjanja hvata u mnogome otežavaju izvođenje vježbi na dvovisinskom razboju.
Savremene vježbe na dvovisinskom razboju odlikuju se savršenom tehnikom izvođenja,
dinamikom i brzinom reakcije koja je povezana čestim puštanjem i ponovnim hvatanjem jedne
ili druge pritke. Sve ove karakteristike savremenog načina vježbanja na dvovisinskom razboju
zahtjevaju od vježbačice da bude elastična, snažna, odvažna i okretna.
Isto tako treba poklanjati dovoljno pažnje formiranju navike pravilnog držanja tijela, bez čega je
nemoguće zamisliti postizanje vrhunskih sportskotehničkih rezultata.
Pod pravilnim držanjem tijela podrazumijevamo takvo držanje, koje obezbjeđuje stvaranje
najpovoljnijih uslova za izvođenje bilo kojeg elementa ili vježbe. U ovom slučaju gibanja su
oslobođena nepotrebnog trošenja snage, dok je aktiviranje muskulature ograničeno samo na one
grupe mišića, koji učestvuju u izvođenje konkretne vježbe. Zbog toga u uslovima pravilnog
držanja tijela na spravi dobijamo utisak da je izvođenje svih vježbi lako, estetski dotjerano i
oslobođeno pojave suvišnog zamora.
S tim u vezi treba napomenuti da u principu treba težiti takvim sastavima, koji će biti bogati
dinamikom gibanja brzinom izvođenja. Upravo ove osobine postaju sve više mjerilo kvalitetnih
dostignuća vježbačice i daju određenu ocjenu bogastvu sadržaja i spoljašnjem efektu konkretnog
sastava.
METODSKA UPUSTVA ZA SAVLADAVANJE VJEŽBI NA
DVOVISINSKOM RAZBOJU
Zadatak ove faze je upoznavanje vježbačica sa tehnikom konkretnog elementa ili vježbe. Kod
vježbačica, koje požljivo prate praktično izvođenje vježbe od strane trenera ili drugih vježbačica
i ujedno slušaju tumačenje, mora se obavezno stvoriti prethodno razumjevanje postupnosti
karaktera premještanja tijela, kao i njegovih pojedinih djelova u čitavom procesu gibanja. U
procesu upoznavanja vježbačica sa konkretnim vježbama istovremeno sa praktičnim
pokazivanjem i tumačenjem koristimo očigledna sredstva. Tumačenje mora biti kratko, sažeto i
prije svega usmjereno u pravcu upoznavanja onih detalja, koje se manje ili vise ne mogu odmah
zapaziti, ali se zato mogu osjetiti prilikom pravilnog izvođenja elementa.
Ukoliko vježba nije teška za konkretnu vježbačicu, onda se može odmah pristupiti uvježbavanju
s tim da se u punoj mjeri koristi raspoloživi kretni iskustvo. Skoro svaka nova vježba sadrži
pojedine već dobro poznate djelove tako da vježbačice mogu obratiti pažnju na nove i nepoznate
detalje i na taj način dosta brzo savladati nove kretne navike.
Prije uvježbavanja nove i teške vježbe potrebno je stvoriti prethodno razumijevanje svih osjećaja
do kojih dolazi prilikom pravilnog izvođenja. U tom cilju vježbačica radi niz predvježbi ne samo
na konkretnoj spravi, nego isto tako i na drugim spravama kao i na tlu. Sve ove predvježbe
moraju biti po svojoj strukturi slične elementima koji se uvježbavaju, a njihova primjena mora
biti zasnovana na principu postepenog otežavanja, kako u smislu koordinacije pokreta, tako isto
u pogledu mišićnog naprezanja.
Veći broj vježbi na višoj pritci korisno je najpre uvježbavati na nižoj pritci. Kovrtljaji, razni
premasi, podmetni okreti, saskoci kao i niz drugih elemenata prethodno savladani na nižoj pritci
mogu se vrlo brzo učiti na višoj.
Uvježbavanje elemenata na nižoj pritci u znatnoj mjeri ubrzava proces formiranja kretnih navika
jer omogućava ekonomično korišćenje snage, sprečava dejstvo zaštitnog refleksa (strah od
izvođenja opasnih elemenata) i omogućava korišćenje sigurne asistencije i pomoći.
U slučaju da je prelaženje na višu pritku obavljeno suviše brzo dešava se da se forsiranje i
učvršćenje kretnih navika kod jednog broja vježbačica odvija suviše sporo.
U procesu savremenog treninga veći broj trenera uz pomoć raznih predvježbi na nižoj pritci
postigli su mogo brže pozitivne rezultate u odnosu na ranije godine, kada su iste vježbe
zahtjevale mnogo duži period obučavanja i prdstavljale mnogo veći rizik

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sport

Komentari