Nastanak i razvoj bacanja koplja

Uvod

Bacanje koplja je atletska disciplina u kojoj bacač nastoji da kombinovanim pravolinijskim i rotacionim kretanjem tela saopšti koplju najveće moguće ubrzanje u trenutku izbačaja, kako bi poletelo na što veću razdaljinu.

Koplje se kao oružje u lovu i ratu koristilo još u prastarim vremenima, u prvobitnoj zajednici korišćenje bacačkih rekvizita (koplje, strela, kamen i dr.) za lov zahtevalo je preciznost u gađanju odnosno određenu tehniku, što je dovelo do stvaranja odgovarajućih motornih navika kod čoveka.

Bacanje koplja srećemo kod australskih plemena , Bušmana u Africi, Homerovoj “Ilijadi”.

708. god. pre n. e. u program olimpijskih igara je uključeno koplje u programu petoboja.

Koplje je bilo tupo, dugačko 2 metra i bacalo se pomoću kožnog remena s omčom, koji je bio obmotan oko sredine tela koplja.

Tokom srednjeg veka koplje je korišćeno kao sredstvo telesnog vežbanja i kao ratno oružje.

U program obnovljenih olimpijskih igara koplje je prvi put uključeno 1908. god. kada je pobedio E. Lemming (SWE) sa 54,3 metra.

Bacanje koplja za žene prvi put je uvršćeno u program olimpijskih igara 1932. godine kada je pobedila M. Didrikson (USA) sa rezultatom 43,68m.

1. Tehnika bacanja koplja
Tehnika bacanja koplje sastoji se iz četiri faze: pripremna faza (trkački koraci), prestizanje sprave (ukršteni koraci), maksimalni napor i održavanje ravnoteže.

1) Pripremna faza – Zadatak ove faze je da omogući takvo kretanje i ubrzanje koje će dovesti do optimalnog položaja tela prilikom izbačaja, iz kojeg će se najbolje iskoristiti sila mišića za izbačaj.
 Koplje se drži na hvatištu tako da hvat bude stabilan a izbacuje se kažiprstom, srednjim prstom i palcem, dok domali i mali prst samo vrše upravljačku funkciju
 Na početku zaleta, koplje je u visini glave, sa savijenom rukom u zglobu lakta koji je usmeren napred i bacač kreće laganim, postepeno ubrzavajućim trkačkim koracima.
 Slobodnom rukom se vrše zamasi suprotno nogama kao i u trčanju a ubrzanje se vrši do optimalne brzine za početak prestizanja sprave i izbačaja.

2) Prestizanje sprave – u drugom delu izvođenja zaleta vrše se takvi pokreti koji omogućavaju prestizanje koplja nogama u cilju stvaranja što duže putanje delovanja na spravu.
 Bacač vrši iskorak desnom nogom, desno rame već izrazito zaostaje što omogućava pravolinijsko odvođenje koplja nazad, zatim postavlja se desna noga na tlo, leva ruka, savijena, dolazi ispred tela i trup se naginje nazad.
 Dolazi do postavljanja leve noge, desna unakrsnim zamahom vodi perko leve – ukršteni korak i taj brzi zamah desnom nogom utiče na povećanje brzine.
 Koplje još više zaostaje iza tela, desna noga se postavlja na tlo u smeru bacanja i to na petu i spoljni deo stopala, trup je u otklonu.

3) Maksimalni napor – ova faza realizuje se postavljanjem opružene leve noge na tlo i to preko pete – dvopotporni oslonac a blago savijena desna noga u kolenu se okreće napred u pravcu bacanja.
 Ovako su stvoreni svi preduslovi za efikasno izvođenje bacanja kontrakcijom rastegnutih mišića prednjeg dela tela i vrči se izbačaj.

4) Održavanje ravnoteže – posle izbačaja, desna noga, savijena u kolenu iznosi se daleko napred da bi izvršila kočenje tela.
 Putanja koplja – rezultati u bacanju koplja zavise od brzine izbačaja, visine izbačaja, ugla napada i odstupanja ose koplja od pravca kretanja kao i dinamičke stabilnosti sprave tj. vibracije koplja.