Proizvodnja biljaka u zaštićenom prostoru
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Sport
Objavio Ismar22 25. februar 2015. Prijavi dokument
1.Uvod
Juvenalova izreka “men sana in corpore sano” predstavlja svakako jednu od najstarijih poruka koje upućuju na probleme koji su danas predmet izučavanja psihologije sporta. Takođe i u delima Platona, Aristotela i drugih antičkih filozofa nalaze se delovi u kojima se ističe značaj odnosa između tela i duha.
Srednjovekovna dominacija crkvenih dogmi koje su zabranjivale bilo kakvo interesovanje za čovekovo telo i njegov razvoj i vežbanje je zaustavila razvoj sporta, pa u tom smislu je nestao i predmet izučavanja i interesovanja dela nauke koja bi mogla biti preteča današnje psihologije sporta.
U doba Renesanse se ponovo javlja interesovanje za vežbanje i sport kao važne elemente vaspitanja, što u svojim delima naročito ističu poznati reformatori školstva i pedagozi toga doba, česi Komenski i Tirš, švajcarac Pestaloci i drugi.
Stvarni razvoj psihologije sporta kao nauke počinje onda kada počinje razvoj psihološe nauke uopšte, a to je druga polovina 19. veka, tj. onda kada je nemački psiholog Viljem Vunt osnovao prvu laboratoriju za eksperimentalnu psihologiju u Lajpcigu, što se uzima kao početak stvaranja psihološke nauke.
Nešto kasnije, početkom 20. veka Sigmund Frojd je pisao o seksualnim tonovima u igri i njenom uticaju na razvoj ličnosti, a zatim su i drugi autori kao što su Biler i Bejtendajk pisali o zadovoljstvu i psihološkom značaju dečije igre i igre uopšte (pa prema tome i sportske igre) za razvoj ličnosti.
Takođe je poznat De Kubertenov tekst objavljen u Parizu u to vreme pod naslovom “Eseji u sportskoj psihologiji”.
Na institutima za fizičku kulturu u SSSR-u, u Moskvi i Lenjingradu, formirani su 1920. godine odseci za “Psihologiju fizičkog vaspitanja i sportskih aktivnosti” na kojima je razvijana značajna naučno istraživačka aktivnost.
Tri psihologa P. V. Šulte, N. Sipel i F. Gize su radili na institutu za fizičko vaspitanje u Lajpcigu i objavili nekoliko tekstova i knjiga koje su se odnosile na psihološke probleme u sportu, kao što je: Šulteov tekst “Telo i duša u sportu” (1921), zatim knjiga “Poboljšanje učinka vežbanjem, igrama i sportskim aktivnostima” (1924), koja se odnosi na psihološku pripremu sportista. Sipel je rezultate svog istraživanja objavio u dve knjige pod naslovom “Fizičko vaspitanje u školama i mentalni rad dece školskog uzrasta” i “Fizička vežbanja i psihička aktivnost”. Gize je takođe objavio dve knjige i to “Duša-telo” (1924) i “Duh i sport” (1928).
U sovjetskoj literaturi se 1925/26. godine navode studije Petera Rudika i A. P. Netšđajeva koje su se bavile ispitivanjem vremena reakcije i uticajem fizičkog vaspitanja na kinestetičku percepciju, memoriju, pažnju i maštovitost i na to kako sport utiče na razvoj ličnosti.
Koleman Grifit, Amerikanac koji se smatra utemeljivačem psihologije sporta, radio je kao rukovodilac laboratorije za motorno učenje na Univerzitetu u Ilinoisu. Objavio je 1928. godine dve knjige “Psihologija treniranja” i “Psihologija i sport” i bavio se uglavnom izučavanjem psihomotornih veština, motoričkim učenjem i osobinama ličnosti sportista.
A. S. Puni je od 1929. godine započeo sa ispitivanjem uticaja sporta na psihički razvoj i uticaja skijanja na karakteristike ličnosti sportista.
U Moskvi je 1930. godine osnovan naučno istraživački institut za proučavanje sporta i fizičkog vaspitanja koji je podstakao mnoga istraživanja u psihologiji sporta. Prvi rukovodilac ovog instituta i brojnih istraživanja prof. Peter Rudik je sačinio prvu klasifikaciju psihologije sporta koja bi mogla i danas biti aktuelna, predstavivši je na sledeći način:
• psihologija sportske aktivnosti koja se sastoji od dve kategorije :
a) opšta analiza sportske aktivnosti,
b) analiza specifičnih sportova
• psihologija sportista koja se opet deli na dve oblasti:
a) specijalne sposobnosti sportista,
b) opšte karakteristike ličnosti.
2.Vaznost igre za zdravlje
Značaj igre za razvoj i održanje mentalnih, socijalnih, pa i emotivnih sposobnosti dece i odraslih odavno je dokazan… Poznato je i da većina ljudi uživa u igranju igara, a naučno je dokazano da igre ne donose samo zabavu i uzbuđenje.
Socijalne (šah, karte, igre na tabli) ili individualne igre poput slaganja pasijansa ili puzzle slagalica, kao i one sportske – razvijaju naše mentalne sposobnosti, uče nas društvenom ponašanju, kooperaciji, kompetitivnosti, emotivnoj kontroli i stabilnosti…
Obzirom da se najveći broj ovakvih igara igra pretežno sa ciljem zabave – mnogi sa odrastanjem prekidaju ovakve aktivnosti, smatrajući igre bespotrebnim gubljenjem vremena. Ipak – nisu u pravu… Zapravo, mnogi naučnici smatraju da svaki dan treba malo svog vremena posvetiti i ovoj vrsti aktivnosti, a evo i zašto…
Pored zabavne komponente koju nude – većina igara ima i jaku edukativnu komponentu. Razmislite samo koliko su vaše mentalne sposobnosti angažovane dok igrate karte, šah ili neku od strateških igara na tabli.
U svakoj igri – igrači imaju svoj cilj i skup pravila koja treba da ispoštuju prilikom borbe da ga ispune. Pored toga – većina igara motiviše nas da za različite probleme iznalazimo različita rešenja, varijaciju starih ili ona potpuno nova, a složićete se da od ove veštine svi imamo dosta koristi i u svakodnevnom životu.
Takođe, sam izbor igre može uticati na razvoj različitih sposobnosti. Dok recimo remi ili jamb pored strategije i kombinatorike više angažuje naše matematičke sposobnosti, igranje igara poput skrebla ili rešavanja ukrštenica uticaće na razvoj i održanje jezičkih sposobnosti i proširenje fonda reči. Možete se opredeliti i za recimo Mah Jong ili memoriju – i tako razvijati strpljenje, logiku, pamćenje… Razvoj takmičarskog duha da i ne pominjemo. Izbor svakako zavisi od ličnih preferencija, godina, sposobnosti koje želite da razvijete – sve je dakle na vama.
Kada je reč o socijalnim i emotivnim prednostima igranja društvenih igara – sigurno je da smo ih svi makar jednom iskusili. Razmislite samo koliko uticaja socijalne veštine imaju kod igranja tokom celog života. Od početaka poput „Ne ljuti se čoveče“, preko tablića i sedmica, pa sve do na primer pokera ili remija – igara u kojima učestvuje sreća oličena u kockici ili su „karte sakrivene“ i važno je ne odati svoje prednosti ili nedostatke protivniku.
Što se emocija tiče – setite se koliko je dobar osećaj iznalaženja novog rešenja, uzbuđenja koje donosi pobeda nad protivnikom ili neko novo timsko postignuće. Sa druge strane – svako od nas može sasvim jasno da se priseti nezadovoljstva koje se javlja kada gubimo i samokontrole koju ovakva situacija ponekad zahteva od gubitnika – kako bi sve prošlo bez bacanja karata, kockica, prevrtanja table i sličnih burnih reakcija.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio JELA77 25. mart 2024.
Objavio sandra93 19. mart 2024.
Objavio farismah 27. februar 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.