Širokopristupne tehnologije

1. UVOD

Početkom ’80-tih godina prošlog vijeka na tržištu telekomunikacionih usluga izdvajala su se tri nezavisna segmenta: javni fiksni telefonski servis, servis kablovske televizije i povezivanje računara u izolovane lokalne računarske mreže. Kao rezultat procesa deregulacije i liberalizacije tržišta telekomunikaconih usluga tokom ’90-tih godina i značajno povećanog interesovanja korisnika za multimedijalne servise ova tri segmenta objedinila su se u jedinstveni segment, sa ciljem da se korisnicima ponudi univerzalni širokopojasni servis, preko jedinstvene pristupne mreže. Bez obzira na princip realizacije, sa stanovišta korisnika telekomunikaciona mreža treba da obezbijedi:
pouzdanu komunikaciju izmedju krajnjih korisnika, uz minimalno vrijeme uspostavljanje veze i kašnjenje signala;
• razmjenu informacija u formatu pogodnom za prijem i eksploataciju na korisničkim terminalima, uz odgovarajući kvalitet servisa zahtijevan od strane korisnika;
• pružanje dodatnih usluga u skladu sa zahtjevima korisnika i visoku fleksibilnost;
• jednostavno održavanje uz minimalnu vjerovatnoću otkaza.
Razvoj širokopojasnih usluga značajno utiče na razvoj mnogih sektora privrede ali i društva u cjelini. Postoje mnogobrojne studije na ovu temu kojima se ističe značaj tržišta telekomunikacija i njen uticaj na porast bruto društvenog proizvoda (BDP). Širokopojasne tehnologije nude velike mogućnosti za unapređenje društveno-ekonomskog položaja pojedinaca, od pristupa različitih tipova obrazovanja ili mogućnost informisanja o zdravstvenoj usluzi, preko elektronskog plaćanja računa mobilnim telefonom itd. Sve ovo omogućava uštede za pojedince, ali i brži i lakši pristup informacijama koje su značajne i za privatni ali i za poslovni život. Međunarodna unija za telekomunikacije (ITU) je identifikovala nekoliko konkretnih problema čije posljedice bi se mogle umanjiti sa upotrebom širokopojasnih tehnologija. To su tzv. milenijumski ciljevi za koje su se sve zemlje članice Ujedinjenih nacija saglasile da bi na njima trebalo aktivno raditi u narednim godinama. Primjeri upotrebe širokopojasnih tehnologija za ublažavanje socio-ekonomskih i zdravstvenih problema u svijetu su višestruki. Istraživanje Međunarodne unije za telekomunikacije pokazuje da u afričkim zemljama 27,8% djece bolje stiču znanja koja dobijaju upotrebom ICT tehnologija. Drugim riječima, visoko kvalitetni edukativni program u elektronskom obliku koji bi bio dostupan svoj djeci preko računara, laptopova ili drugih elektronskih uređaja bi omogućio brže i kvalitetnije sticanje znanja. Sve prethodno navedene prednosti upotrebe širokopojasnih tehnologija, nakon nekoliko godina intenzivne edukacije i prezentacija širom svijeta su omogućile da se veliki broj zemalja odlučio da usvoji strategiju razvoja širokopojasnih servisa u narednim godinama. Taj broj trenutno iznosi oko 130 zemalja sa tendencijom porasta.