Uređaji za pohranu podataka

1.UVOD

Tema mog seminarskog rada su uređaji za pohranu podataka. Kroz ovaj seminarski rad prikazat ću vam kako su se uređaji razvijali godinama. Od prvih zapisa na bušenim karticama do flash memorije. Računar je složeni uređaj koji služi za izvršavanje matematičkih operacija ili kontrolnih operacija koje se mogu izraziti u numeričkom ili logičkom obliku. Računari služe za obradu podataka. Velika količina podataka koju obrađuje računar zahtjeva prikladne medije za njegovu pohranu. Neovisno o prirodi podatka, prva asocijacija koju se veže uz njih je pohranjivanje i preuzimanje. Uređaji za pohranjivanje podataka su bilo koji uređaji koji mogu pohraniti podatak u digitalnom obliku privremeno ili stalno. Teži se tome da pohranjeni podaci što duže ostanu nepromjenjeni i neoštećeni i da za njihovo održavanje nije potrebno trošiti energiju. Opravdanje za razvojem vanjskih memorija praktičnog je karaktera; naime, korisnik može imati i ponajbolji procesor i brze komponente, ali bez spremanja podataka čitava računarska konfiguracija nije funkcionalna. Već iz ovog kratkog uvoda proizlazi da je pohrana podataka neizbježan i neizostavan zadatak računara te da u tu svrhu trebaju postojati odgovarajući uređaji koji će olakšati ne samo pohranu, nego i kasnije učitavanje pohranjenih podataka.
2.MEDIJI

Razvojem računala i informatičkih tehnologija ukazala se velika potreba za trajnijim pohranjivanjem podataka do kojih će biti lahko i brzo doći. Uređaji za pohranu podataka nazivaju se medijima (eng. medium, storage medium).Mediji za pohranu su vanjske memorije koje služe za čuvanje računalnih programa i podataka, te njihov prijenos s jednog računala na drugo. Pohranjeni podaci moraju što duže ostati nepromjenjeni i neoštećeni. Ovisno o odabranom mediju, najčešće je potreban i pripadajući pogonski mehanizam koji omogućava pokretanje, čitanje, zapis i brisanje sadržaja s medija.
Mediji na koje se pohranjuju podaci moraju zadovoljiti sljedeće uvijete:
• Jednostavnost rukovanja,
• Što manje dimenzije,
• Što brži upis i čitanje podataka,
• Što jednostavniji priključak na računalo,
• Što niža cijena.
• Veća memorija za pohranu podataka
Veličina koja govori o tome koliko podataka memorijski medij može pohraniti naziva se kapacitet. Najmanja jedinica podatka koju računalo može prepoznati i memorijski medij pohraniti naziva se bit.
3. VRSTE MEDIJA
Prvi zapisi u modernom računalnom svijetu radili su se na bušenim karticama. Bušene kartice su korištene od druge polovine 19. stoljeća do razvoja savremenih računala (do1970-ih godina).