Trgovačko društvo

Trgovačko se sastoji od:
1. ZOO treba najbolje znati. U ovoj skripti je copy/paste ZOO-a, naravno samo dijelova koji se traže. Malo je preuređeno na dijelovima radi preglednosti, stavljeno u natuknice i sistematizirano, ali SVE je tu. Žutim markerom su označene teme koje najnajviše traže. (124 stranice)
Barbić: «Sklapanje ugovora po Zakonu o obveznim odnosima» je sljedeće na popisu literature. Cijeli taj rad je ustvari samo obrađivanje članaka 247. do 268. ZOO. Dobro je za pomoći si malo, ali je previše nadugo i naširoko i puno starih propisa. Dijelovi koje je korisno pročitati su obvezno sklapanje ugovora i predugovor, jer tu pitaju stvari kao npr. petite tužbi. To je sve u ovoj skripti u sklopu ZOO-a na odgovarajućim dijelovima (u okvirima), ispod članaka na koje se odnosi.
2. VRIJEDNOSNI PAPIRI
Općenito o VP je zadnji odjeljak ZOO (čl. 1135. – 1162.). To pročitati, ali naglasak je na mjenici i čeku. Mjenicu svi pitaju, Markovinović najviše, ček nešto rjeđe. P. Rastovčan-R. Luger-Katušić: «Vrijednosni papiri, mjenica i ček» je solidna knjiga. U ovoj skripti je najosnovnije iz mjenice i čeka (str. 124 – 138)
3. «OSTALO»
Goldštajn, Bečka konvencija, itd. Goldštajnovu knjigu se ne preporuča čitati, uzance ne treba učiti jer su inkorporirane u ZOO, u ovoj skripti su sva pitanja koja su vrtili na ispitu iz tih dijelova (hijerarhija izvora, historijat, incotermsi, FA, letter of intent/understanding/comfort…) i Bečka konvencija: prvih cca 25 članaka (koje jedino i pitaju) su copy/paste, a ostatak je sažetak. (str. 138 – 149)

ZOO

Dio prvi OPĆI DIO

OSNOVNA NAČELA

Cilj i sadržaj zakona
Članak 1.
ZOO-om se uređuju osnove obveznih odnosa (opći dio) te ugovorni i izvanugovorni obvezni odnosi (posebni dio)
Sloboda uređivanja obveznih odnosa
Članak 2.
Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva.
Ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu
Članak 3.
Sudionici u obveznom odnosu ravnopravni su.
Načelo savjesnosti i poštenja
Članak 4.
U zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.
Dužnost suradnje
Članak 5.
Sudionici obveznih odnosa dužni su surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima.
Zabrana zlouporabe prava
Članak 6.
Zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.
Načelo jednake vrijednosti činidaba
Članak 7.
(1) Pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba.
(2) Zakonom se određuje u kojim slučajevima narušavanje toga načela povlači pravne posljedice.
Zabrana prouzročenja štete
Članak 8.
Svatko je dužan suzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
Dužnost ispunjenja obveze
Članak 9.
Sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

Ponašanje u ispunjavanju obveza i ostvarivanju prava
Članak 10.
(1) Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).
(2) Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

1) pažnja dobrog gospodarstvenika (1. stupanj za trgovce)
2) sudionik iz svoje profesionalne djelatnosti – povećana pažnja + pravila struke + običaji – pažnja dobrog stručnjaka (2. stupanj za trgovce)
Kod trgovačkih ugovora se primjenjuje standard pažnje dobrog gospodarstvenika ili dobrog stručnjaka, a za ostale ugovore dobrog domaćina.

(3) Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika.

Dispozitivni karakter odredaba Zakona
Članak 11.
Sudionici mogu svoj obvezni odnos urediti drukčije nego što je ZOO-om određeno, ako iz pojedine odredbe ZOO-a ili iz nj. smisla ne proizlazi što drugo.