Umjetnička književnost

KNJIŽEVNI RODOVI
| Lirika | Epika | Drama |
Prema načinu književno-pjesničkog stvaranja umjetnička književnost se dijeli na tri roda: liriku, epiku i dramu.
LIRIKA
| Elegije | Opisne pjesme | Ljubavne pjesme | Socijalne pjesme | Rodoljubive pjesme |
| Misone pjesme | Satirične pjesme | Humorističke pjeme |
Obuhvata kraća književna djela u stihovima u kojima njihovi autori – pjesnici, iznose /opisuju, izražavaju/ svoja osjećanja, vidjenja i shvatanja života i svijeta. Svoja osjećanja, misli i razmišljanja lirski pjesnici iskazuju neposredno. Lirika se dijeli na sljedeće lirske vrste pjesama:
Elegije
Stare su koliko je stara i poezija. Još je starorimski pjesnik Ovidije /živio u prvom vijeku naše ere / napisao čuvenu zbirku elegija EX PONTO – Sa Crnog mora /. Životna prolaznost, gubitak dragih bića, žal za mladošću, neostvarene ljubavi – su večite teme i nepresušna vrela elegija.
Elegije su pisali mnogi pjesnici: Branko Radičević /»Kad mladijah umrijeti»/, Jovan Jovanović Zmaj /»Đulići uveoci»/, Vladislav Petković Dis /»Možda spava»/ i mnogi drugi.
Opisne pjesme
Opisna ili deskriptivna pjesma je vrsta lirske pjesme u kojoj pjesnik slika prirodu u njene pojave. Subjektivnost pri opisu – slikanju prirode proističe iz pjesnikovog odnosa prema njoj. Skoro da nema pjesnika koji nije pisao ovu vrstu poezije: Branko Radičević /»Putnik na uranku»/, Jovan Jovanović Zmaj /»Ala je lijep ovaj svijet»/, Vojislav Ilić /»U poznu jesen»/, Desanka Maksimović /»Proljećna pjesma»/, Stevan Raičević /»Kamena uspavanka»/ i mnogi, mnogi drugi.
Ljubavne pjesme
O ljubavi su pjevali svi pjesnici svih vremena, jer je to najljepće i najplemenitije osjećanje koje živo biće prožima. O sreći i patnji, o ljepoti i mladosti, o nadi i beznadju ispjevano je bezbroj stihova.U starom Rimu o ljubavi su pjevali veliki pjesnici: Ktul, Propercije i Tibul, u srednjem vijeku Petrarka i despot Stefan Lazarević, a od tada pa do danas napisane su mnoge prelijepe pjesme o ljubavi: Desanka Maksimović /»Strepnja»/, Jovan Jovanović Zmaj /»Kaži mi kaži»/, Branko Radičević /»Pjevam danju, pjevam noću»/, Aleksa Šantić /»Emina»/, Jovan Dučić /»Ženi»/ i svi naši i svjetski savremeni pjesnici.
Socijalne pjesme
U ovim pjesmama opjevani su brojni socijalni lmomenti: težak život ljudi, bijeda i neimaština i brojne druge socijalne nepravde. Pisali su ih Aleksa Šantić /»O klasje moje»/, Dobrica Cesarić /»Balada iz predgradja»/, Vojislav Ilić, Veljko Petrović, Oskar Davičo i mnogi drugi.
Rodoljubive pjesme
Ljubav prema otadžbini i narodu trajna je inspiracija za svakog pravog pjesnika. Raznovrsni motivi tog nepresušnog vrela obradjeni su u bezbroj pjesama kako prethodnih generacija pjesnika naše i svjetske poezije, tako i naših savremenika. Djura Jakšić je ispjevao «Otadžibnu», Dušan Vasiljev «Domovinu», Desanka Maksimović «Srbija se budi», Miloš Crnjanski «Stražilovo», Dobrica Erić «Plači voljena zemljo»…
Misaone /refleksivne/ pjesme
U misaone ili refleksivne pjesme spadaju one lirske pjesme u kojima su životne istine opjevane sa mnogo emotivnosti i poleta.Ove pjesme, svojom sadržinom i pjesničkim porukama, veoma snažno utiču na čitaoce, te zbog toga dosežu visok domet najuvjerljivijeg poetsko-pjesničkog sadržaja. Ovu vrstu poezije pisali su mnogi pjesnici i naše svjetske poezije: Milan Rakić /»Dolap»/, Vasko Popa /»Kalenić»/, Miodrag Pavlović /»Kavge»/…