Odlomak

1. PREDMET GRAĐANSKOG PRAVA
Predmet građanskog prava su određeni društveni odnosi koje reguliše ta grana prava. Građansko pravo reguliše robno-novčane odnose (robnu razmjenu, razmjenu usluga, razmjenu radne snage, koja je ekonomski gledano roba, prisvajanje i korištenje robe, okvire i uslove prisvajanja i razmjene robe, položaj i svojstva nosilaca te razmjene, subjekte, odnosno lica koja raspolažu robom) i lične neimovinske odnose. Pored robno-novčanih odnosa koje je glavni predmet gradjanskog prava, u građansko pravo spada još i nasljedno pravo, pošto reguliše prenos ekonomskih dobara za slučaj smrti, vodeći računa o porodičnim vezama. Lična prava dobijaju građanskopravnu zaštitu samo ukoliko se kod zaštite ličnih prava radi o uspostavljanju pređašnjeg stanja.
 

 
2. METOD GRAĐANSKOG PRAVA
Metod građanskog prava je način na koji je konkretan društveni odnos regulisan. Metod se može definisati i kao pravni način formiranja ponašanja ljudi, kroz utvrđivanje njihovih prava i obaveza.  Karakteristike građanskopravnog metoda regulisanja društvenih odnosa su:

  •     Ravnopravnost stranaka: građansko pravo stavlja lica – učesnike u jednom građanskopravnom odnosu u jednak položaj. Uzajamni odnosi subjekata su regulisani po načelu jednakosti stranaka i ravnopravnosti njihovih volja. Npr. u jednom ugovoru o kupoprodaji i prodavac i kupac su potpuno ravnopravni. To nije slučaj kod plaćanja poreza. Građanski porezni obveznici su dužni da plaćaju porez nadležnom finansijskom organu državne uprave, srazmjerno svojim dohocima. Subjekti ovakvog odnosa, na jednoj strani državni organ, na drugoj građanin, nalaze se u odnosu nadređenosti i podređenosti. Takav odnos je upravno pravni odnos.
  •     Autonomija volja: Volja stranaka u građansko pravnom odnosu je zakon za stranke. Ova slobodna inicijativa stranaka ima dva aspekta: slobodu da izabere partnera s kojim će stupiti u odnos i njihova sloboda da sami, putem sporazuma odrede uslove pod kojim će se vršiti njihova uzajamna prava i obaveze.
  •     Imovinska sankcija: U građanskom pravu postoji isključivo imovinska odgovornost lica za povredu tuđeg prava. Građanskopravna sankcija je uvijek imovinska i pogađa imovinsku masu lica (krug dobara koja mu pripadaju) za razliku od krivičnopravne ili upravne sancije koje uvijek pogađaju ličnost izvršioca.
  •     Prometljivost Građanska prava su prava prometa. Prometljivost znači da su ta prava u prometu, tj. da ih subekti mogu prenositi sa jednih na druge, putem sporazuma.

 

 
3. LIČNA PRAVA KAO PREDMET GRAĐANSKOG PRAVA
Čovjekova ličnost po vrijednosti treba da uživa veću zaštitu od njegove imovine. Četiri odluke građanskopravnog metoda su: jednakost stranaka, autonomija volje, imovinska sankcija i prometljivost. Građansko pravnu karakteriše uspostavljanje pređašnjeg stanja, prije povrede, odnosno postizanje imovnske ravnoteže između oštećenog i štetnika, taj isti metod se primjenjuje i kod zaštite ličnih prava.

 

 
4. PODJELA NA PRIVATNO I JAVNO PRAVO
Pravne norme koje regulišu društveni i zajednički život ljudi, tradicionalno se dijele na javno i privatno pravo (građansko ili civilno pravo).
Privatno pravo reguliše odnose između jednakih subjekata, dok javno pravo reguliše odnose nadređenosti i podređenosti, odnose nadređenih državnih organizacija prema podređenim građanima.
Privatnom pravu se pripisuju propisi koji isključivo služe interesima pojedinaca, a javnom pravu propisi koji služe isključivo interesima zajednice. Privatnopravne grane prava su: Građansko pravo, Trgovačko pravo, Mjenično i čekovno pravo, Pravo osiguranja. Javnopravne grane su: Ustavno pravo, Krivično pravo, Upravno pravo, Poresko pravo itd.
U oblasti privatnog prava gdje važi načelo jednakosti volja, sredstvo za regulisanje pravnog odnosa je ugovor. Ugovor zahtjeva saglasnost obje stranke.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari