Odlomak

Uvod

Terorizam je metod smišljene i sistematske upotrebe nasilja s ciljem razvijanja straha kod ljudi i predstavnika vlasti, radi ostvarivanja ličnih političkih i drugih ideoloških ciljeva. Izloženost građana opasnosti stvara osećaj nebezbjednosti, nemoći, nespokojstva i nepovjerenja u državnu vlast koja je dužna da im osigura mir i bezbjednost. To je i cilj terorista: da akcijama nasilja prema nedužnima privuku pažnju domaće i svjetske javnosti i zastraše je ili pridobiju za ostvarenje interesa i ciljeva koje proklamuju, kako bi ta ista javnost izvršila pritisak na državu da udovolji zahtjevima terorista.
Generalno, terorizam je smišljena, svrsishodna i često organizovana i sistematska upotreba nasilja i zastrašivanja radi stvaranja ili iskorišćavanja atmosfere straha građana i nosilaca vlasti, s ciljem proklamovanja izvjesnih ideoloških, najčešće političkih vrijednosti, ciljeva ili interesa i prisiljavanja državnih vlasti da udovolje zahtjevima terorista. Ciljevi terorista mogu da budu i legitimni, ali je korištenje terorizma kao sredstva njihovog dostizanja nezakonito i moralno nedopustivo.
Drugim rječima, terorizam se može definisati kao primjena smišljenog, organizovanog i sistematskog nasilja nedržavnog ili državnog subjekta nad izabranom ili nasumičnom žrtvom, radi izazivanja straha ili drugih psihičkih reakcija kod šireg kruga ljudi, u cilju ostvarivanja postavljenih ciljeva, koji su najčešće političke prirode.
Rječ je o složenom obliku organizovanog, individualnog i ređe institucionalizovanog političkog nasilja, obilježenog zastrašujućim brahijalno–fizičkim i psihološkim metodama političke borbe kojim se obično u vrijeme političkih i ekonomskih kriza, a ređe i u uslovima ostvarene ekonomske i političke stabilnosti jednog društva, sistematski pokušavaju ostvariti veliki ciljevi. Kao vid individualnog, nelegitimnog i neinstitucionalnog nasilja, terorizam je uvijek okrenut protiv određenih institucija nekog društva, odnosno države.
Pod određenim uslovima, u duhu Ženevskog prava, terorizam može da bude i ratni zločin. Riječ je o situacijama kada se vrši protiv civila koji imaju status zaštićenih lica, bez obzira na to da li ga vrše oružane snage zaraćenih strana protiv lica koja se mogu naći na teritoriji zaraćene strane kao internirci, ili na okupiranoj teritoriji u međunarodnim oružanim sukobima, odnosno protiv civilnih lica ili lica koja su prestala da učestvuju u unutrašnjem oružanom sukobu. Može da bude i zločin protiv čovečnosti, pod uslovom da je dio rasprostranjene ili sistematične prakse uperene protiv civila i da izvršioci znaju da su njihova kriminalna djela dio opšteg ili sistematskog obrasca ponašanja (ubistava, istrebljivanja, mučenja…).
U literaturi se kao jedan od spoljnih ili medjunarodnih oblika terorizma navodi i otmica aviona ili vazduhoplova, što upravo i jeste tema mog seminarskog rada.
S obzirom da vazdušni saobraćaj je itekako značajan uzimajući u obzir hiljade tona prevezene robe, transport ljudi i sredstava i slične odrednice, onda nam je itekako jasno zašto je otmica aviona sve češći vid ispoljavanja terorizma. Svakako, uzimajući u obzir da je većina terorističkih akata izvršena radi ostvarivanja uglavnom političkih ciljeva, onda nam je jasan i podatak koji danas možemo pronaći na internetu da je oko 70% otmica aviona izvršeno upravo iz političkih pobuda.
U radu ću pokušati nešto više reći o samoj pravnoj regulativi otmice aviona, motivima otmice avona, ubotrebi aviona za samoubilački teroristički napad i slično.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari