Odlomak

UVOD

Riječ policija potiče od grčkih riječi politeuein što znači biti građanin ili učestvovati u političkim aktivnostima i polis što znači grad ili država. Ove definicije naglašavaju važnost pojedinca, političkog procesa te države ili vlade. Riječ „police“ se prvi put pojavljuje u francuskom jeziku 1250. godine. Najpribližnije značenje dobija početkom XVII vijeka. Prema drugim izvorima u XIV vijeku kralj Karlo V dobrom policijom je nazivao jelokupnu administraciju koja se bavila opštim stvarima, a u XVI vijeku riječ policija dobija značenje održavanja javnog reda i mira.
Pod pojmom policije u najširem smislu podrazumijeva se sistem posebnih tijela unutrašnje uprave koja u obavljanju poslova iz svog videokruga raspolaže institucionalnom prinudom. U objektivnom smislu policija je određena zaštitnom funkcijom prema javnom poretku i ustrojem koji omogućava da se zaštitna funkcija policije prinudno ostvari. u funkcionalnom smislu uglavnom je prihvaćena podjela na administrativnu (upravnu) i kriminalističku (sudsku) policiju.
Istorija policije pokazuje da je ona jedna od najstarijih službi u ljudskom društvu, odnosno državi. Kao elementarni oblik društvene kontrole, smatra se da je policija starija i od same države.
Jedan od najstarijih primjera rada policije je održavanje reda i mira unutar plemena u kojima porodica, klan ili pleme primjenjuju neformalna i običajna pravila ili norme ponašanja. Ponašanje koje odstupa od normi često je bilo brutalno kažnjavano (npr. odsijecanjem ruke zbog krađe ili stavljanjem usijanog željeza na čelo počiniocima krivičnog djela). U suštini svaki član grupe imao je neko ovlaštenje da primjeni neformalna pravila.
Danas, policija predstavlja složenu strukturu (podsistem) državne uprave koja obavlja raznovrsne i obimne poslove. Ljudi kao osnovni element svake organizacije (uz cilj, sredstva, organizacionu strukturu, samostalnost i dr.), pa i policije, čine najvažniji faktor za njeno uspješno funkcionisanje. Stoga se u policiji posebna pažnja posvećuje odabiru kadrova, njihovom rasporedu, stalnom usavršavanju i osposobljavanju, sve u cilju optimalnog razvoja njihovih sposobnosti.

1.KATEGORIJE PRIPADNIKA POLICIJSKE SLUŽBE

Uobičajene podjele kadrova u upravi koje se mogu primijeniti i na policijsku organizaciju, za policiju se često koristi podjela kadrova na:
•    uniformisana lica i lica u civilu
•    lica koja obavljaju poslove sa ličnim naoružanjem i bez njega
•    lica u stalnom i rezervnom sastavu
•    ovlašćena službena lica, radnici na određenim dužnostima i ostali zaposleni
U odnosu na pravni režim koji se primjenjuje na organe državne uprave prema kojem se lica u organima državne uprave kategorišu na izabrana, imenovana i zaposlena, u organima unutrašnjih poslova primjenjuju se, dakle, i druge klasifikacije kojima se označavaju pojedine kategorije službenih lica, odnosno zaposlenih u policiji, što proizilazi iz njihovih različitih dužnosti, ovlaštenja, odgovornosti i prava. Specifičan pravni položaj pojedinih kategorija lica zaposlenih u policiji primjenjuju ne samo Zakon o unutrašnjim poslovima (kao matičan zakon) već supsidijarno i drugi propisi kao što su Zakon o radu, Zakon o administrativnoj službi u upravi RS, Zakon o radnim odnosima u državnim organima, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju RS i dr.).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari