Odlomak

Računarski hardver
Računarski sistemi su mašine koje služe za obradu podatka. Oni na osnovu skupa ulaznih podataka, koje zadaje korisnik računarskog sistema, generišu skup izlaznih podataka, koji predstavlja rezultat obrade. Ulazni podaci predstavljaju veličine na osnovu kojih se obavlja rešavanje nekog problema.Svaki računarski sistem se satoji od dva podsistema:
– hardverskog podsistema i- softverskog podsistema.
Hardverski podsistem čini skup svih mehaničkih delova računara.
Softverski podsistem čine svi računarski programi koji su neophodni za rad računara.
Arhitektura računarskog sistema predstavlja strukturu i način funkcionisanja hardverskog podsistema do nivoa koji je poteban programeru za pisanje programa na simboličkom programskom jeziku (asembleru).Hardverski deo računarskog sistema za AOP čine:
– ulazno izlazni uređaji,
– operativna memorija,
– centralni procesor i
– sekundarne memorije.
Ulazni podaci se pomoću ulaznih uređaja unose u računarski sistem i skladište u operativnu memoriju. U operativnoj memoriji se nalaze i programi koji definišu rad računara. Programi su uskladišteni u vidu pojedinačnih instrukcija, koje se sekvencijalno (jedna po jedna) učitavaju u centralni procesor gde se izvršavaju. Te instrukcije govore procesoru koje operacije treba da izvrši i nad kojim podacima (koji se takođe nalaze u operativnoj memoriji). Nakon obavljene operacije, procesor smešta rezultate obrade nazad u operativnu memoriju. Kako postoji intenzivna komunikacija između memorije i procesora, to operativna memorija treba da se realizuje tako da ima što veću brzinu pristupa.Kako je operativna memorija brza, skupa i ograničenog kapaciteta, pogodno je da se svi podaci i programi sa kojima računar ne radi, skladište u eksternim memorijama koje su sporije ali znatno većeg kapaciteta od operativne memorije.Rezultati obrade prikazuju se korisniku pomoću izlaznih uređaja.

Organizacija racunara
Da bi se računarski sistem uspešno koristio on mora da ima mogućnost da komunicira sa korisnikom. Ovo omogućavaju ulazno-izlazni uređaji koji vrše unos podataka u računar i prikaz rezultata obrade. U računaru podaci koji se obrađuju predstavljeni su u binarno-kodiranom formatu. Periferne jedinice prikazuju rezultate obrade podacima razumljivim korisniku. Zbog toga, ulazno-izlazni uređaji moraju da vrše kodiranje i dekodiranje podataka.
Ulazno-izlazne uređaje čine periferne jedinice i ulazno-izlazni kontroleri i interfejsi.
Ulazno-izlazni kontroleri upravljaju prenosom podataka između centralne jedinice i perifernih uređaja. Ulazno-izlazni interfejsi su skupovi elektronskih komponenti koje omogućavaju povezivanje perifernih uređaja na računar. Ulazno-izlazni kontroleri i ulazno-izlazni interfejsi su povezani ulazno-izlaznom magistralom.U/I interfejsi mogu biti standardni ako se radi o standardnim priključcima, i u tom slučaju oni su ugrađeni u računar. Ako se radi o nestandardnim priključcima onda oni nisu ugrađeni u računar nego se izrađuju na posebnim štampanim pločama.Standardni interfejsi mogu biti serijski i paralelni. Serijski interfejsi prenose podatke bit po bit (serijski). Najpoznatiji serijski interfejs je RS-232. Paralelni interfejsi prenose podatke paralelno i omogućavaju znatno veću brzinu prenosa od serijskih.

Centralni procesor
Procesor treba da izvršava instrukcije koje se nalaze uskladištene u operativnoj memoriji računara. Procesor treba prvo da zna gde se u memoriji nalazi instrukcija koju treba da izvrši, zatim, treba tu instrukciju da prenese u procesor i da izvrši onu operaciju koja je tom instrukcijom specificirana. Sam proces izvršavanja instrukcije sastoji se iz više delova. Generalno faze izvršenja instrukcije su:
1.    učitavanje instrukcije,
2.    dekodovanje instrukcije,
3. određivanje adresa operanada,
4. izvršavanje specificirane operacije nad operandima i
5. smeštanje rezultata.
Centralni procesor se sastoji od aritmetičko-logičke jedinice, upravljačke jedinice i brzih procesorskih registra. Procesor treba da ima mogućnost da lokalno uskladišti izvesnu količinu podataka i za tu svrhu se koriste brzi procesorski registri. Procesorski registri su, po definiciju, ćelije koje služe za skladištenje jedne memorijske reči, mada dužina procesorskog registra može biti i različita od dužine memorijske reči u zavisnosti od organizacije procesora.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Zaštita na radu

Komentari