Odlomak

ŽIVOTNI CIKLUS PREDUZEDA
Teorija životnih ciklusa je jedan od načina da shvatimo pojam promene i naučimo kako ona utiče na
organizacije. U svojoj osnovi, teorija životnih ciklusa tvrdi da se entiteti (organizacije, ljudi, itd.) razvijaju po
predvidivom obrascu, odnosno po određenim fazama. Razni autori su dali svoj doprinos teoriji životnih ciklusa
preduzeda – Chandler, Miller, Friese, Adizes, itd. Svaki model životnih ciklusa se razlikuje po broju faza razvoja,
nazivima faza, na osnovu organizacionih karakteristika koje su analizirane, ali su i slični po određenim
elementima.
Jedan od ranih modela životnog ciklusa organizacije razvio je Alfred Čandler 1962. godine u kojem je promene
organizacione strukture podelio u dva osnovna dela, prvi, kreiranje organizacione strukture nakon prvog velikog rasta
organizacije ili ponovnog rađanja organizacije, a potom reorganizacije kako bi se zadovoljili potrebe koje se javljaju iz
strategija daljeg rasta (Chandler, 2003). Greiner je definisao pet različitih faza životnog ciklusa i to kreativnost,
usmerenost, delegiranje, koordinacija i saradnja i ustvrdio da je svaka trenutna faza posledica prethodne faze i
uslovljena narednom fazom (Greiner, 1972).
Iako su na početku razvoja ove oblasti u fokusu posmatranja bile „stare“ ved postojede organizacije, neki od ved
pomenutih autora otišli su i korak dalje i počeli da se bave i novim organizacijama. U ved pomenutim radovima
različitih autora izneta su mišljenja da se promene koje se dešavaju u organizaciji, dešavaju po jednoj uobičajenoj
putanji koja može biti okarakterisana kao faza razvoja. Ove faze su sekvencionalne po prirodi, javljaju se kao
hijerarhijska progresija koju nije lako promeniti i uključuju širok opseg organizacionih aktivnosti i struktura.
Tokom prethodnih par decenija, program upravljanja životnim ciklusom preduzeda koji je razvio Dr Adižes i
koji danas sprovodi Adižes Institut u Santa Barbari primenjivale su neke od najvedih svetskih kompanija, poput
Bank of America, koja je u to vreme bila druga po veličini banka na svetu (Vietor, 1994), ali i neprofitne,
dobrotvorne organizacije poput The Los Angeles Department of Children’s Services (Hasenfeld, 1988).
Primenjivali su ga i vlade država poput Meksika i npr. Ministarstvo zdravlja Gane i to na način da je Svetska
zdravstvena organizacija taj model preporučivala kao najbolji model za zemlje tredeg sveta (Jim Zukin, 1997).
Suština modela jeste uočavanje i tretiranje problema kroz koje organizacija prolazi.
Poznavanje modela životnih ciklusa preduzeda i njegova primena može olakšati rešavanje internih problema
preduzeda i to prevashodnog zbog mogudnosti prepoznavanja i razlikovanja normalnih i prolaznih problema,
koji se mogu očekivati tokom razvoja preduzeda, u odnosu na patološke probleme, koji mogu dovesti do smrti
organizacije, kao i poznavanja pravilnog tretmana preduzeda za svaku fazu životnog ciklusa u kojoj se
preduzede može nadi (Adižes, Upravljanje životnim ciklusima preduzeda, 2004). Problemi su neminovni,
posledica su promena i postoje u svakoj organizaciji.
Problemi koji se javljaju kao posledica prelaska iz jedne faze životnog ciklusa u drugu, odnosno koji se javljaju
iz potrebe da se stari načini ponašanja unutar organizacije zamene novim predstavljaju normalne probleme,
do kojih jednostavno mora dodi. Međutim, problemi koji se javljaju kao posledica pokušaja da se promene ne
sprovode predstavljaju patološke probleme. Patološke, jer ukoliko ti problemi budu trajali dugo, i organizacija
ne uspe samostalno da ih reši, organizacija se suočava sa opasnošdu da ostari odnosno nestane. Normalni
problemi su tu u određenoj fazi životnog ciklusa; kako se oni rešavaju organizacija prelazi u novu fazu i susrede
se sa novim problemima. Sa druge strane, patološki problemi su hronični problemi, oni traju duži vremenski
period i oni ne vode organizaciju ka narednoj fazi životnog ciklusa, ved je zadržavaju u fazi u kojoj se nalazi ili u
drastičnijim situacijama, vode ka propasti.
Uloga prvih ljudi preduzeda je da vode neophodne promene koje stvaraju nove probleme, reintegrišu
organizaciju da bi se rešili ti problemi i pripremaju je za novu promenu i za nove probleme. Imajudi u vidu
stalno postojanje problema uloga rukovodioca najvišeg nivoa nije da spreči nastajanje problema – njegova
uloga je da vodi promene koje prouzrokuju raspad sistema, a onda da ga reintegrišu u novu celinu (Adižes,
Upravljanje životnim ciklusima preduzeda, 2004).
U modelu životnog ciklusa preduzeda Dr Adižesa definisane su sledede faze:
– Udvaranje,
– Doba povoja,
– Go-go,
– Adolescencija,
2
– Top forma,
– Stabilnost (Kasna top forma),
– Aristokratija,
– Rana birokratija,
– Birokratija i
– Smrt.
Faze od Udvaranja do Top forme predstavljaju faze rasta organizacije, dok faze od Stabilnosti do Smrti
predstavljaju faze starenje organizacije. Na slici 1 nalazi se grafički prikaz faza životnog ciklusa preduzeda po
modelu Dr Adižesa.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Menadžment

Više u Skripte

Komentari