Odlomak

 

Riječ terorizam (terrorism), nastao je od latinske riječi terror ili strah, a pojam terorizam je doktrina i metod borbe za određene ciljeve sistematskom upotrebom nasilja . To znači da je teror vladavina nasilja, a terorizam kao ideologija je krajnji metod borbe za ostvarivanje političkih ciljeva putem nasilja i ucjena .

Dakle, izvorno značenje pojma terorizam odnosi se na državu kao počinioca terorističkih akata i na građane kao žrtve. Iako se pod terorizmom podrazumijeva unaprijed smišljeno i organizovano nasilje u političke svrhe kojim pokušava da se zastraši i slomi otpor onoga protiv koga se primjenjuje, u nauci ne postoji opšteprihvaćena definicija tog pojma zbog postojanja brojnih subjektivnih razloga, prvenstveno zbog različitog pristupa definiciji objekta i subjekta terorizma.

U savremenom političkom rečniku, pojam terorizam prvi put je popularno upotrijebljen 60-tih godina djelovanjem pripadnika IRA-e u Sjevernoj Irskoj, ETA-e u Španiji. Savremeni terorizam nastao je u Evropi i prenio se prvo na Latinsku Ameriku, Bliski istok, a zatim na ostatak svijeta, prilagođavajući se istorijskim i nacionalnim karakteristikama i tradicijama. Terorizam sa pojavom njemačkog fašizma dobija sasvim novu dimenziju, u obliku novih formi i metoda djelovanja nacističkog pokreta. Era fašizma je karakteristična za pojavu državnog terorizma u Italiji, Španiji a posebno u Njemačkoj.

Poslije II svjetskog rata, usled izraženih narastanja društveno-političkih sukoba u svijetu, terorizam kao ideologija poprimila je svjetske razmjere (posebno od 60-tih godina), koristeći metod nasilja kao ekstremni oblik borbe za ostvarivanje političkih ciljeva. U pojedinim regionima svijeta (Južna Amerika, Indokina, Afrika), posebno su bili izraženi nacionalni i politički pokreti koji su raspolagali sa gerilskim snagama u borbi za slobodu protiv kolonijalne vlasti i autokratskih režima u određenim zemljama.

I pored sve veće prisutnosti terorizma u svijetu i dalje su prisutni dvojni standardi pristupu i klasifikaciji terorizma. Takav odnos prema terorizmu su nastavile velike i moćne države zapada posebno SAD, rukovodeći se prvenstveno sopstvenim interesima. Klasičan primjer za to je odnos SAD kao najveće vojno-ekonomske i političke sile prema terorizmu albanskih separatista na Balkanu, gdje su pripadnike albanske terorističke organizacije OVK prikazali kao “borce za slobodu”, dok su na primjer pripadnike Kurdistanske radničke partije u Turskoj prikazali kao teroriste.

Pošto se nije mogla donijeti opšteprihvatljiva definicija terorizma na osnovu opštih karakteristika, fenomen terorizma može se svesti pod pet elemenata: politička priroda akta terorizma, nasilje, izazivanje straha kod protivnika, uticaj na širu okolinu i nepredvidljivost akta terorizma.

Terorizam nije samo najgrublji oblik nasilja, već planski sveobuhvatan i kontinuiran sukob najčešće između destruktivnih subjekata i aktuelne vlasti unutar jedne države ali i između država, u kojem napadač usklađen nenaoružanim i većinom oružanim djelatnostima nastoji da kod napadnutog izazove strah, zbog kojeg će pristati na političke ustupke, odnosno da ga potčini svojoj volji.
3. CILJEVI TERORIZMA
Terorizam obično ima za cilj da zastraši ili prisili državni subjekt (vladu, pojedine grupe ljudi, pojedince) i tako objekat napada ispuni tražene zahtjeve koji mogu biti političke, društvene ili materijalne prirode. S obzirom na to da je terorizam složena aktivnost u funkciji namjernog izazivanja straha kod građana ili narušavanja autoriteta države, nosioci terorizma raznim metodama djelovanja žele da postignu konkretan cilj.

Politička svrha terorizma je djelovanje na volju državnog ili međunarodnog političkog subjekta nasilnim psihološkim i fizičkim efektima, u cilju ostvarivanja određenih političkih interesa i ciljeva. U suštini, teroristi široj javnosti žele dokazati da su primorani da tako surovo djeluju jer državni aparat nema sluha za njihove zahtjeve i time pokazati da su oni žrtve. Tako komuniciraju s jedne strane sa masom a sa druge strane sa zvaničnim državnim aparatom, pokušavajući se staviti na nivo ravnopravne pregovaračke pozicije u ispunjavanju svojih zahtjeva, uglavnom političke prirode. Ovom strategijom djelovanja teroristi žele dovesti državni subjekat u poziciju popuštanja i time pokazati široj javnosti njegovu nemoć i nesposobnost u rješavanju situacije.

Terorizam u načelu djeluje prema Vajtovoj “doktrini nužde”, koja znači da teroristička organizacija na izvršavanje terorističkog akta kreće tek kada su iscrpnjene sve mogućnosti ostvarivanja ciljeva političkim sredstvima i procijeni da nema alternative rešavanju cilja nasilnim putem. To znači, da u situacijama u kojima strane u političkom konfliktu nemaju načina da riješe spor na uzajamno zadovoljavajući način a posebno kada je jedna strana drastično nadmoćnija, onda slabija strana pribjegava terorizmu u cilju ostvarivanja svojih ciljeva i interesa. U toj situaciji slabija strana pošto nema silu i moć kao političko sredstvo ubjeđivanja, pribjegava upotrebu terorizma bez alternative kao jedino političko sredstvo, sa Makijavelističkim razmišljanjem da cilj ne bira sredstvo.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Bezbednost

Više u Skripte

Komentari