Odlomak

PRAVO OSIGURANJA

1. POJAM, MESTO I ZNAČAJ PRAVA OSIGURANJA – visokorazvijenu proizvodnju i ekonomske odnose nemoguće je ostvariti bez obavljanja delatnosti osiguranja. Sa pojavom robno-novcanih odnosa I klasicnog drustva otpocinje se sa obavljanjem delatnosti osiguranja. Da je osiguranje neophodno, dokazuje cinjenica da je delatnost osiguranja u stalnom razvoju, bez obzira na karakter drustveno-ekonomskih I drustveno-politickih odnosa. Jedna od osnovnih karakteristika savremenog osiguranja je stalno sirenje obuhvata rizika. Osiguranje ima veliki znacaj u svetu sto potvrdjuju I podaci da je premija osiguranja na svetskom trzistu premasila 2.000 milijardi americkih dolara. Od ukupne premije osiguranja u svetu, oko 90% realizuje se u industrijskim zemljama, gde se nalaze I sedista najvecih osiguravajucih drustava u svetu. Osiguranje u Srbiji u okviru svog razvoja imalo je velike promene koje su se kretale od predratnog kapitalistickog I nedovoljno razvijenog, posleratnog administrativno-centralistickog, samoupravnog sistema osiguranja do sadasnjeg trzisnog koncepta osiguranja. Donosenjem Zakona o osiguranju iz 2004. godine stvorene su realne osnove za vrsenje promena u sistemu osiguranja u funkciji uspostavljanja celovitih trzisnih odnosa. Osiguranje je pravno-ekonomska kategorija, jer je svrha osiguranja da objedinjavanjem sredstava osiguranja u okviru odgovarajuceg oblika organizovanja, obezbedi naknadu stete ili isplati ugovorenu svotu u slucaju nastupanja osiguranog slucaja. Osiguranje je I pravni institut, jer da bi se realizovale ekonomske funkcije osiguranja, neophodno je zakljuciti ugovor o osiguranju u kojem se ugovarac osiguranja obavezuje da, plati odredjeni iznos osiguravacu, a osiguravac se obavezuje da, ako se desi dogadja koji predstavlja osigurani slucaj, isplati osiguraniku ili nekom trecem licu naknadu, odnosno ugovorenu svotu ili ucini nesto drugo. Treba razlikovati pojam osiguranja od pojma ugovora o osiguranju, s obzirom da je prvi znatno siri od drugog. Pravo osiguranja cine sve pravne norme koje se odnose na osiguranje. Ove norme mogu biti one koje regulisu pravni polozaj drustava za osiguranje I one norme koje regulisu obligaciono-pravne odnose koji se osiguranjem zasnivaju.

 

 

 

2. RAZVOJ OSIGURANJA U SVETU – potreba da se naknadi nastala steta, odnosno da se obezbedi sigurnost imovine I lica nastala je sa postankom drustva. Potreba za osiguranjem javila se prvo u obliku samopomoci, odnosno jedne vrste stednje, na osnovu koje je pojedinac koji je pretrpeo stetu, sam stetu iz sopstvenih sredstava nadoknadjivao. Nesto razvijeniji oblici osiguranja predstavljaju razne zajednice koje su, pored svojih primarnih funkcija, imale I obavezu nadoknade stete svojim clanovima. U najrazvijenijem robovlasnickom drustvu, Rimu, I pored razvijene trgovine, I posebno privatnog prava nije postojao ugovor o osiguranju. Znacajniji razvoj osiguranja vezan je za razvoj pomorskog saobracaja u srednjem veku. Vlasnici brodova nisu poznavali jos uvek ugovor o osiguranju, nego su na osnovu drugih instituta, kada nastane steta, umanjivali nastupele stetne posledice. Prvi sacuvani ugovor o osiguranju se nalazi u Italiji, u djenovskom Notarskom arhivu iz 1347. godine. U razvijenom srednjem veku osiguranje se obavljalo u okviru u okviru tada postojecih staleskih organizacija, cehova I gildi. Za izuzetno razvijeno osiguranje u kapitalistickom sistemu karakteristicno je stalno prosirivanje delatnosti osiguranja, odnosno formiranje novih grana osiguranja I prosirivanje postojecih, u zavisnosti od povecanja vrste I broja osiguranih slucajeva, odnosno rizika. Karakteristicno je I uvodjenje obaveznog osiguranja.

 

 

 

3. RAZVOJ OSIGURANJA U SRBIJI – s obzirom da je imala slabu osnovu koja se pre svega sastojala u nerazvijenosti privrede I nepostojanju propisa, osiguranje u Jugoslaviji pre Drugog svetskog rata bilo je nedovoljno razvijeno. Period pre Drugog svetskog rata je karakteristican po nemesanju drzavnih organa u rad osiguravajucih preduzeca, potpunoj slobodi osiguravajucih preduzeca u obavljanju nedovoljno razvijene delatnosti osiguranja. Donosenjem Uredbe o nadzoru nad osiguravajucim preduzecima iz 1937. godine uveden je drzavni nadzor, sto je doprinelo razvoju osiguranja, ali ne u tolikom obimu da bi se razvio sistem osiguranja na nivou razvijenosti u razvijenim kapitalistickim drzavama. U periodu od 1945. do 1961. razvoj osiguranja napreduje. Donosenjem Odluke o spajanju u Drzavni zavod za osiguranje I reosiguranje osiguravajucih preduzeca koja prelaze u drzavnu svojinu iz 1945. godine sva osiguravajuca preduzeca prelaze u drzavnu svojinu. Drzavni zavod za osiguranje I reosiguranje osiguravao je imovinu I lica protiv svih vrsta rizika u pogledu kojih se, po nacelima tehnike osiguranja, moglo vrsiti osiguranje. Donosenjem Zakona o osiguravajucim zavodima I zajednicama osiguranja iz 1961. Godine poceo je novi period u razvoju osiguranja I osiguravajucih organizacija u Jugoslaviji. Osiguravajuci zavodi osnivali su se za podrucje jedne ili vise opstina I poslovali su samo na podrucju za koje su osnovani. Osiguravajuce zavode su osnivali I onjihovom prestanku sa radom odlucivali su opstinski narodni odbori, dok je Republicko izvrsno vece svojim propisom osnivalo republicku zajednicu osiguranja. Novi period u razvoju osiguranja I organizaciji osiguravajucih organizacija zapoceo je sa donosenjem Osnovnog zakona o osiguranju I osiguravajucim organizacijama iz 1967. godine. Jedna od najvaznijih karakteristika ovog zakona je izjednacavanje pravnog polozaja osiguravajucih organizacija sa statusom drugih privrednih organizacija. Osnovni organizacioni oblici za obavljanje delatnosti osiguranja su bili osiguravajuci zavodi I zavodi za reosiguranje. U Ustavu SFRJ iz 1974. godine bili su utvrdjeni osnovni principi obavljanja delatnosti osiguranja I organizaovanja osiguravajucih drustava. Osnivaci osiguravajucih organizacija su mogli biti samo drustveno-pravna lica, organizacije udruzenog rada, samoupravne interesne zajednice, drustveno-politicke zajednice I druga drustvena pravna lica. Osiguravajuce organizacije osnivale su se na nacelima uzajamnosti I solidarnosti. Sistem osiguranja ustanovljen na osnovu Ustava SFRJ iz 1974. godine I Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine I lica iz 1976. godine je znacajno izmenjen 1990. godine donosenjem novog Zakona. Donosenjem Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica iz 1990. godine , osnovni oblik organizovanja osiguravajucih organizacija prestala je da bude zajednica osigurnja imovine i lica (ZOIL), odnosno zajednica rizika. Zakonom iz 1990. godine na na sasvim nov nacin je definisan i cilj postojanja osiguravajucih organizacija. Novi Zakon o osiguranju donet je maja 2004. godine sa obrazlozenjem da se njegovim donosenjem uspostavlja moderan I efikasan nadzor u oblasti osiguranja, u skladu sa medjunarodnim standardima I principima suspenzije osiguranja, direktivama Evropske unije I preporukama Svetske banke.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 32 stranica
  • Školska godina:
  • Skripte, Pravo
  • ,  Novi Sad,  UNIVERZITET PRIVREDNA AKADEMIJA - Pravni fakultet za privredu i pravosuđe, Beograd  

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari