Odlomak

1. Teorija psihofizičkog identiteta ( Plejs, Smart, Armstrong, Luis)

Pokušaj filosofskog opravdanja osnovnih postavki materijalizma:
– ontološka – u svetu postoje samo fizički entiteti (objekti, stanja, događaji i procesi), tj. ne postoji sui generis klasa mentalnih stanja, događaja i procesa.
– metodološka- fizikalne teorije predstavljaju adekvatne i sveobuhvatne teorije o svetu.
Počiva na dvema pretpostavkama: 1) mentalna stanja, događaji i procesi su de facto identični sa određenim moždanim stanjima, događajima i procesima ( naučna ili empirijska hipoteza ). Smatra se da će ovo biti potvrđeno istraživanjima u neuronaukama, slično kao što je utvrđen identitet vode i N2O, gena i segmenta DNK, ili munje i električnog pražnjenja. Bol = nadraživanje S uzlaznih vlakana (identitet je aposterioran i kontingentan, tj. zamisliv je svet u kome on ne važi).
2) pomoću tzv. funkcionalističke analize mentalnih termina moguće je dokazati da ne postoje nikakve suštinske ili pojmovne prepreke u identifikovanju dveju pomenutih vrsta stanja, događaja i procesa (analitički ili pojmovni korak).
Materijalisti ne poriču postojanje unutrašnjih mentalnih stanja subjekta, i u toj tački se slažu sa dualistima. Ali, za razliku od njih, oni smatraju da su ta stanja samo fizička stanja mozga.

Kritika teorije psihofizičkog identiteta

1. PRIGOVOR: Nemoguće je govoriti o identitetu mentalnog i fizičkog, jer postoji bitna razlika u značenju između mentalnih i neurofizioloških termina.
ODGOVOR: Ako se dva termina razlikuju po svom značenju, odatle ne sledi da se oni ne mogu odnositi na jedan isti objekt ( zvezda zornjača = zvezda večernjača; imaju različit smisao, a istu referenciju-planetu Veneru). ” Bol ” i ” nadraživanje S uzlaznih vlakana ” ne moraju imati isto značenje. Iskazi o osetima ne moraju biti prevodivi na iskaze o moždanim procesima. Smart: Ukoliko iskazima o osetima govorimo o nečemu, onda je ono o čemu govorimo, u stvari neki moždani proces.
2. PRIGOVOR: Neki subjekt može znati da se u datom trenutku nalazi u određenom mentalnom stanju, a da u isti mah ništa ne zna o onome što se dešava u njegovom mozgu.
ODGOVOR: Ovo je moguće zato što je reč o slučaju kontingentnog i aposteriornog identiteta. Za iskaze identiteta čija se istinitost utvrđuje aposteriornim putem, moraju postojati dva različita, međusobno nezavisna opisa ili načina identifikacije stanja čija se istovetnost tvrdi. Zato je nepismen seljak u stanju da govori o svojim osetima ne znajući ništa o svojim moždanim procesima, kao što može da govori o munji, mada ništa ne zna o elektricitetu.( Smart )
3. PRIGOVOR: standardni kartezijanski modalni argument kojim treba dokazati da su mentalna stanja, događaji i procesi suštinski različiti od telesnih, uže- moždanih stanja,događaja i procesa. Npr:
Možemo zamisliti situaciju u kojoj osećanje bola ne bi pratilo javljanje nikakvog određenog moždanog stanja, kao što možemo zamisliti i slučaj da pojavu određenog moždanog stanja, npr. nadraživanja određenih nervnih vlakana, ne prati javljanje odgovarajućeg mentalnog stanja.
ODGOVOR: Materijalisti ne osporavaju da je zamisliv svet u kome bol nije nadraživanje S uzlaznih vlakana, jer se oslanjaju na tradicio-nalno povezivanje aposteriornog sa kontigentnim i apriornog sa onim što je nužno. ” Voda je N2O ” i ” Munja je električno pražnjenje ” su slučajevi aposteriornog i kontingentnog identiteta. Sol Kripke je doveo u pitanje ovakvo shvatanje identiteta do kog se dolazi empirijskim putem. Po njegovom mišljenju, ne treba brkati epistemo-loške kategorije ( aposteriorno i apriorno ) sa modalnim kategorijama ( kontigentno i nužno ). Iskaz psihofizičkog identi-teta tipa ” Bol je nadraživanje S uzlaznih vlakana ” mora biti, ukoliko je istinit, nužno istinit, zbog toga što su termini ”bol” i ”nadraživanje S uzlaznih vlakana” rigidni designatori. Rigidni designator je termin koji referira na isti objekat u svim mogućim ili zamislivim svetovima. (2+2=8-4)
Kripke je doveo materijaliste u poziciju da moraju da dokazuju da nije moguć svet u kojem bi mentalna stanja postojala nezavisno od odgovarajućih moždanih stanja, i obrnuto.
Dejvid Luis je pokušao da odbrani teoriju psihofizičkog identite-ta oslanjajući se na funkcionalističku analizu mentalnih termina, kojom se tvrdi da je stanje bola isključivo definisano kauzalnom ulogom koju ono ima u našem ponašanju, tj. Samo skupom svojih kauzalnih ili relacionih svojstava. Bol nije rigidni designator.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 25 stranica
  • Filozofija duha Vojislav Bozickovic
  • Školska godina: Vojislav Bozickovic
  • Skripte, Filozofija
  • Srbija,  Beograd,  UNIVERZITET U BEOGRADU - Filozofski fakultet  

Više u Filozofija

Više u Skripte

Komentari