Entomopatogene nematode

Nematode su mikrobotrofi, mokofagi, predatori ili paraziti (biljaka, čoveka i životinja takođe i insekata). Entomopatogene nematode su nesegnemtirani končasti crvi koji su obaligatni ili ponekad fakultativni paraziti insekata. Da su nematode paraziti insekata bilo je poznato još u 17. veku (Nickle, 1984), kada su Aldrovandi (1623) i Lister (1671) pronašli u insektima dugačke ,,crve’’ (Poinar, 1975., cit. loc. Petersen, 1995). Međutim tek od 1929. godine počelo je sa istraživanjem entomotatogenih nematoda kada su Glaster i Fox pronašli larve japanskog pivca (Popillia japonica) zaražene nematodom koju je Steiner iste godine opisao kao Neoaplectana (Steinernema) glaseri. Sada znamo da ove nematode nose simbiotske bakterije koje omogućavaju osnovnu hranu za nematode. Glaser nije bio svestan prisustva simbiotiskih bakterija, ali metode koje je izmislio za gajenje nematoda in vitro su višestruko pogodovale bakterijama (Glaser, 1931; 1932).
Godine 1930. Glaser i sar. uzgojili su dovoljan broj ovih nematoda i primenili ih u poljskom ogledu na 73 parcele za suzbijanje japanskog pivca. Dve nedelje nakon primene na 72 od 73 parcela nađene su parazitirane larve pivca, procenat parazitiranih larvi se kretao od 0,3 do 81%. Na 4 parcele stalnim unošenjem larvi pivca nematode su ostale prisutne u zemljištu 8,5 godina. To je bio i prvi pokušaj biološke borbe upotrebom entomopatogenih nematoda (Smart, 1995). Od tada pa do 1960. god., zbog masovne proizvodnje pesticida, zanemarene su entomopatogene nematode, da bi se nakon toga ponovno javila potreba za njihovim proučavanjem i proizvodnjom.
U posljednih 20 godina u više od 40 zemalja gaje se entomopatogene nematode in vitro ili in vivo u tzv. bioreaktorima, koje se komercijalno koriste kao nematoinsekticidi u cilju suzbijanja raznih štetnih insekata (Oštec, 2000).
Vrste iz dve familije (Heterorhabditidae i Steinernematidae) se efikasno koriste kao biološki insekticidi u programima zaštite bilja (Grewal i sar., 2005). Preparati na bazi entomopatogenih nematoda lako se uklapaju u programe zaštite bilja (IPM programima, ali i u organskoj proizvodnji) zato što su netoksični za ljude, relativno su specifični za ciljne štotočine i mogu se primeniti standardnom opremom za pesticide (Shapiro- Ilan i sar., 2006).
Na Floridi (SAD) svake godine 25.000 ha zemlje zasađene narandžom tretira se prepatatima na bazi entomopatogenih nematoda. Pored citrusa u Sjedinjenim Američkim Državama entomopatogene nematode koriste se u borbi protiv štetočina i na drugim biljakama (brusnice, artičoke, pečurke, jabuke, breskve i dr.). Entomopatogene nematode nalaze primenu i u nekim drugim naukama (biotehnologija, genetika, medicina).
Do upotrebe entomopatogenih nematoda, odnosno nematoinsekticida, moglo bi doći i kod nas kao u drugim zemljama zbog ograničavanja upotrebe pesticida pogotovo u organskoj proizvodnji, ali i zbog visoke efikasnosti entomopatogenih nematoda, kao i niza prednosti koje imaju u odnosu na hemijske supstance.

2. Sistematika i najznačajnije entomopatogene nematode

kolo Nematoda
Klasa Secernentea (Phasmidia) (von Linstow, 1905) Dougherty, 1958
Red Rhabditida
Nadfamilija Rhabditoidea
Familija Steinernematidae (Neoaplectanidae)
Rod Steinernema Travassos, 1927 (Neoaplectana Steiner, 1929)
Rod Neosteinernema Nguyen, Smart, 1994
Familija Heterorhabditidae
Rod Heterorhabditis Poinar, 1976

Najznačajnije entomopatogene nematode, letalne za štetne insekte, pripadaju familijama Steinernematidae i Heterorhabditidae.
Steiner (1923) opisao je prvu entomopatogenu nematodu Aplectana kraussei. Travassos (1927) je promenio ime ove nematode u Steinernema. Dve godine kasnije Steiner je opisao još jedan rod i vrstu Neoaplectana glaseri, koji podsećaju na Steinernema kraussei. Filipjev (1934) je smestio rodove Steinernema i Neoaplectana u novu podfamiliju Steinernematinae, i naveo da je rod Neoaplectana verovatno srodan sa rodom Steinernema. Chitwood i Chitwood (1937) su podigli podfamiliju Steinernematinae na nivo familije Steinernematidae. Wouts i sar. (1982) preispitali su vrste S. kraussei i N. glaseri i zaključili da su ova dva roda bila identična i da je rod Neoaplectana mlađi sinonim roda Steinernema. Godine 1994. Nguyen i Smart su opisali novi rod Neosteinernema, dodali su ga familiji Steinernematidae i dopunili su opis familije da primi novi rod. Trenutno, familija sadrži samo dva roda. Rod Steinernema ima 25 vrsta,a rod Neosteinernema ima jednu.
Vrste roda Steinernema su: S. abbasi, S. affine, S. arenarium, S. bicornutum, S. carpocapsae, S. caudatum, S. ceratophorum, S. cubanum, S. feltiae (= bibionis), S. bibionis, S. glaseri, S. intermedium, S. karii, S. kushidai, S. kraussei, S. longicaudum, S. monticolum, S. neocurtillae, S. oregonense i S. puertoricense.