Jeleni

 
UVOD

Jeleni (Servidae), pripadnici ove porodice obuhvataju glavne vrste krupne divljači u našoj zemlji, od kojih se neke i intezivno uzgajaju. Osnovna odlika ove porodice su parogovi koštanog porijekla, koje nose mužjaci, a kod nekih vrsta (sob) i ženke. Razlika između parogova i pravih rogova je što se parogovi svake godine odbacuju i odmah počinju rasti novi. Dok rastu, obloženi su posebnom mekom kožom sa spletom krvnih sudova, koje prate živci, a zove se bast ili runje. Tkivo parogova se razlikuje od koštanog tkiva, prije svega po postanku. Posebnost u rastu sastoji se u tome da se rast odvija samo na tjemenu, tkivo postepeno postaje hrskavičavo i konačno dolazi do okoštavanja. Bast se skida nasilnim čišćenjem, usljed nadražaja koji izaziva muški polni hormon. Ukoliko dođe do hormonalnog poremećaja, ne dolazi do okoštavanja i skidanja basta, već paragovi dalje rastu i bujaju u tzv. „periku“, koja često prekrije oči, što dovodi do uginuća životinje. Pripadnici porodice Servidae nemaju ključnu kost ni žučnu kesu.
Jeleni su porodica životinja iz reda parnoprstaša. Porodica obuhvata 45 vrsta, između ostalih jelene, srne, sobove i losove. Jeleni nastanjuju brojna različita staništa. Mogu se naći u pustinjama, travnatim oblastima, močvarama, šumama i u arktičkim tundrama. Neke vrste su samotnjaci, ali većina vrsta živi u grupama.
Jeleni su biljožderi i hrane se različitim dijelovima bilja, ali za razliku od šupljorožaca radije biraju mekše dijelove.
U ovom radu opisao sam 10 vrsta jelena: obične jelene, lopatare, srnu, losa, soba, bjelorepog jelena, južnog pudua, močvarnog jelena, moškavca i muntjaka i naveo još askisa i sambara.
Jelen obični (Cervus elaphus L.)

Jelen je jedan od najimpozantnijih predstavnika naše lovne divljači. Poznat je još i kao crveni jelen. Od davnina je privlačio pažnju, ne samo lovaca, prije svega zbog svojih parogova, kojima su pripisivana i afrodizijačka svojstva. Veliki broj geografskih rasa dovodio je do raznih stavova i oprečnih mišljenja u opisu jelena. Najnovija istraživanja pokazuju da evropski, sjevernoafrički, istočnoazijski, kavkaski, sjevernoamerički jeleni pripadaju jednoj vrsti, koja obuhvata niz geografskih pasmina, nastalih u raznim uslovima. Pripadnici ovih pasmina se mogu međusobno razmnožavati i davati plodno potomstvo. U Evropi jelen živi na zapadu do Škotske, na sjeveru do južnih dijelova Norveške. U Bosni i Hercegovini jelen živi uglavnom u ravničarskim područjima oko Kozare, Majevice i u Posavini. Naseljava prvenstveno veće šumske komplekse, sa dovoljno livada i pašnjaka. Voda je neophodna, jer se jeleni rado kaljužaju.
Mužjak se naziva jelen, ženka košuta, a mlado jelenče ili tele. Tijelo jelena je prilagođeno trčanju. Ravna kičma daje čvrst oslonac. Mišiću su vrlo razvijeni, omogućavaju skakanje kako u daljinu, tako i u visinu. Noge se završavaju snažnim papcima. Vrlo dobro pliva, čak preko jezera i velikih rijeka. Tjelesne dimenzije zavise od staništa, uslova ishrane, brojnosti populacije i drugih biotičkih i abiotičkih faktora. Odrasli jeleni su dugi od 190-260 cm, visoki od 1,25-1,50 cm (visina grebena), a teški do 300 kg. Košute su teške 120-150 kg, nešto su niže i kraće od mužjaka. Boja dlake zavisi od godišnjeg doba, ljeti je rđastocrvena ili smeđemrka, dok je zimi više sivkasta, zahvaljujući pokrovnoj osjastoj dlaci, ispod koje se nalazi vunasta dlaka. Vrat kod mužjaka je obrastao dužom dlakom (griva), koja je uočljivija kod starijih jedinki. Glava je uvijek više siva sa tamnijim čelom. Mladi imaju i nizove ili skupine bijelo obojenih dlaka manjeg ili većeg ovalnog oblika, na bokovima. Ova bijela dlaka nestaje pri prvom jesenjem linjanju. Proljećno linjanje je znatno brže od jesenjeg, mlađa grla brže mijenjaju dlaku od starijih.
Zubalo jelena se razlikuje od zubala drugih predstavnika porodice Servidae po tome što u gornjoj vilici ima i dva očnjaka – biserka. Zubna formula kod jelena je: 0133/4033=34. Mladi se rađaju samo sa 8 sjekutića; u toku prvog mjeseca dobijaju dva očnjaka, te u gornjoj i donjoj vilici po tri mliječna pretkutnjaka, tj. ukupno 22 mliječna zuba. Početkom zime, dobijaju stalne zube, ali još uvijek zadržavaju i mliječne (ukupno 26), da bi tek u trećoj godini došlo do potpune zamjene mliječnih zuba, u starosti oko 31 mjeseca.
Čula kod jelena, izuzev vida su vrlo razvijena. Najrazvijeniji je njuh, na kome se zasniva cijeli niz nagonskih postupaka (traženje hrane, osjećaj opasnosti, odnosi unutar vrste, itd). Pored njuha, jelen ima i posebne mirisne žlijezde između papaka, na spoljnoj strani zadnjih nogu, ispod oka (tzv. sužište) i na repu. Posljednje dvije su aktivne u doba parenja i njima jelen obilježava teritoriju. Sluh je takođe izvanredno razvijen, a jeleni su naročito osjetljivi na nove i neuobičajene zvuke. Vid je u poređenju sa njuhom i sluhom slabo razvijen. Jeleni ne razlikuju dobro nepokretne predmete, dok pokretne dosta dobro uočavaju.