Odlomak

Reč bezbednost (lat. sēcūrĭtas, ātis f.) prvi put kroz istoriju javlja se u prvom veku pre naše ere I uveli su je Epikurejci I stoici, podrazumevajući pod tim filozofsko i psihološko stanje uma. Od perioda vladavine rimskog imperatora Avgusta (1. vek naše ere), kao i tokom srednjeg veka, pojam bezbednosti upotrebljavan je u političkom smislu i dovođen u vezu sa pojmovima mira,slobode I postojanosti,odnosno postojanosti vlasti[4]. Od Vestfalskog mira sklopljenog 1648. godine pa nadalje, suverene države postaju najmoćniji akteri u međunarodnom sistemu, koji jedini poseduju monopol nad legitimnom primenom fizičke sile i koji ne priznaju nikakav viši politički autoritet.[5]
U narednom periodu se pojam bezbednosti sve više vezuje za pojam suverene državne vlasti, njenu unutrašnju i spoljnu zaštitu uz pomoć pre svega policije i vojske, ali i drugih političkih ustanova. Sa razvojem nacionalizma i nacionalnih država u 18. i 19. veku, bezbednost države postaje bezbednost nacionalne države. Zaključno sa Prvim svetskim ratom, uspostavljanje dr- žave kao centralnog referentnog objekta identiteta i bezbednosti bilo je kompletno.[6]

Rating: 5.0/5. From 1 vote.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 9 stranica
  • Osnovi bezbednosti -
  • Školska godina: -
  • Seminarski radovi, Skripte, Bezbednost
  • Srbija,  Niš,  Visoka škola strukovnih studija za kriminalistiku i bezbednost u Nišu  

Više u Bezbednost

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari