Proizvodnja ječma

1. Uvod

Ječam (Chordeum sativum) se ubraja u najznačajnije ratarske biljke. Po površinama na kojim se gaji u svetu, nalazi se na četvrtom mestu., iza pšenice, pirinča i kukuruza. Proizvodi od ječma (zrno, slama, cela zelena biljka) koriste se za ishranu stoke, ljudi i u industrijskoj preradi. Ječam se koristi za ishranu stoke, kao koncentrovana ili kabasta (zelena biljka) stočna hrana. Velike količine proizvedenog zrna ječma služe kao sirovine za industrijsku preradu, pre svega u industriji skroba i alkohola. Međutim, proizvodnja slada i piva, najčešći je vid industrijske prerade ječma.
Poseban značaj ječma ogleda se u mogućnosti njegovog gajenja u vrlo različitim agroekološkim uslovima. On ima najširi areal gajenja od svih žita, zahvaljujući postojanju jarih i ozimih formi, odnosno krmnih i pivskih.

2. Poreklo i geografska rasprostranjenost ječma

Ječam potiče iz jugoistočne Azije i veruje se da se uzgajao i pre više od 10.000 godina. Ječam je kroz istoriju bio jedna od glavnih namirnica mnogih velikih naroda kao što su stari Grci, Rimljani i Kinezi.
Prema Vavilovu postoje tri genetička centra porekla ječma. To su:
1. Istočnoazijski – iz kog potiču sve odlike višerednih ječmova,
2. Abisinski – iz kog potiču sve odlike prolećnih ječmova,
3. Prednjeazijski – iz kog potiču svi samonikli ječmovi.