Odlomak

UVOD

Uvođenje nove valute kao zajedničkog sredstva plaćanja zemalja članica Evropske unije bio je, zajedno sa formiranjem jedinstvenog evropskog tržišta, najkrupniji korak preduzet u ovom integracionom procesu.Menjanje imena Evropska ekonomska zajednica u Evropska unija, bilo je uvod u korenite promene u funkcionisanju država članica.Ova unija je još 1992. godine, potpisivanjem sporazuma u Mastrihtu i njegovom implementacijom iduće godine stvorila konsenzus za uvođenje jedinstvene valute kao sredstva plaćanja na teritoriji zemalja članica; nova valuta, simbolično nazvana „evro“ zvanično je uvedena 1. januara 1999. godine.Planom je predviđen trogodišnji period postepenog smenjivanja domaćih valuta evrom, da bi se 2002. godine evro ustalio kao jedinstvena valuta u 12, od tadašnjih 15 zemalja članica Evropske unije.Konsenzus dakle, i dalje nije potpun.

Od zvaničnog uvođenja evra prošlo je 10 godina, i vreme je za sveobuhvatnu analizu jednog od najsmelijih ekonomskih poduhvata u istoriji čovečanstva.Sa druge strane, od uvođenja evra u opticaj prošlo je 7 godina…Evro je, dakle, porastao, i kreće u školu.Kako bilo, desetogodišnji je period prisutnosti evra kao značajnog faktora u evropskoj i svetskoj ekonomiji period dovoljno dug da nam ukaže na efektivnost ovakve odluke.

Ovim radom je nemoguće obuhvatiti sve aspekte uticaja evra na evropsku i svetsku ekonomiju, što zbog limitiranosti prostora predviđenog za raspravu, što zbog sveobuhvatnog upliva evra u svetski ekonomski sistem i mnogostrukost njegovih pozitivnih i negativnih posledica na svetsku i evropsku ekonomiju.Stoga ćemo se kroz rad upoznati pre svega sa krucijalnim efektima koje je evro proizveo, i to naročito na zemlje članice tzv. „evrozone“ (zemlje Evropske unije koje su prihvatile evro kao sredstvo plaćanja).

 

 

 

 

 

Pregled unutrašnjih učinaka

Uvođenje jedinstvene evropske monete pre deset godina dočekano je na nož, kako od evroskeptika tako i od zagovornika evropeizacije.Među ovima drugima naročito su se gubitnicima smatrali Nemci, koji su žrtvovali svoju marku, decenijski simbol stabilnosti i napretka, za, tada, vrlo sumnjiv eksperiment uvođenja zajedničke valute.Među prvom grupom gorepomenutih, naročito su se isticali angloamerički autori sa obe strane Atlantskog okeana, koji su gotovo zlurado predskazivali skoru propast zajedničkog projekta.Pokazalo se da ni jedni ni drugi nisu bili u pravu kada su lansirali svoje anti-evro stavove, s tim što je kod Nemaca i ostalih članova evrozone prisutno zadovoljstvo što su pogrešili, a kod prve grupe ostaje osećaj kiselog grožđa.

Mišljenje ekonomista svetskog glasa je da je evro tek uhvatio zalet, i da će u budućnost biti u najmanju ruku korišten ravnopravno sa dolarom u uslovima svetske trgovine, a da je verovatno i da će po značaju nadmašiti dolar.

 

 

 

Stabilnost cena

Evropska centralna banka (ECP) je za svoj primarni cilj postavila stabilnost cena u evrozoni kao celini, pri čemu pojedinačni interesi zemalja članica ne mogu biti stavljeni u prvi plan.1Mera koju centralna banka Evrope koristi pri merenju stabilnosti cena je harmozovani indeks potrošačkih cena (HCPI).

Rezultati su vidljivi prvom statističkom analizom; inflacija je u evrozoni kao celini, i naročito Nemačkoj, kao najvećoj članici, i zbog poređenja u odnosu na nemačku marku, bila prosečno niža u periodu 1999-2007, nego u 50 posleratnih godina.Stopa inflacije od 2% u evrozoni i 1,6% u Nemačkoj pozitivno su nadmašile istu vrednost u SAD-u, gde je u tom periodu prosečna inflacija bila 2,7%.Evropske monetarne sile van evrozone, Švajcarska i Britanija, uspele su da održe jos nižu stopu inflacije (0,9% , odnosno 1,6%).

Tokom posmatranog perioda bilo je pritisaka na inflaciju.Cene nafte, najvažnije uvozne stavke Evrospke unije su porasle tri puta u ovom periodu, a na početku perioda odnos evra prema dolaru bio je veoma loš.Evropska centralna banka uspela je čvrstom politikom da stabilizuje inflaciju, koja je svoj maksimum dostigla krajem 2001. godine – 4%. Usmerenost monetarne politike centralne banke Evrope bila je na srednjoročni aspekt.To znači da ECB nije reagovala „na prvu loptu“, na sve promene, već da se držala zacrtanog srednjeročnog okvira i u okviru njega modifikovala svoju politiku u skladu sa novonastalim promenama u okružennju.ECB u svom poslovanju uživa potpunu nezavisnost, i slobodna je od uticaja vlasti Evropske unije i vlada zemalja članica.Bilo je pokušaja uticanja na evropsku centralnu banku da odustane od čvrste monetarne politike i prihvati uslovljeniji odnos sa fiskalnim politikama vlada zemalja članica.Upravo je ova nespremnost ECB-a na kompromis doprinela dobrom rezultatu evro monetarne politike.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari