1. UVOD

Avioni su sastavni dio sadašnjice, i kao što su se, druga vozila postepeno razvijala, tako su se razvijali i avioni, s tim što je njihov razvojni put bio posebno težak i složen. Razvoj aviona nametnuo je i uporedan razvoj aerodroma.

1.1. Razvoj aviona

Prvi registrovani letovi aviona sa vlastitim pogonom bili su letovi koje je napravio Orville Wright 1903.godine svojom letilicom Flyer . Godine 1905. braća Wright postižu daleko veće nove uspjehe sa letilicom Flyer . Prije ovih uspjeha pokušavalo se letjeti letilicama bez vlastitog pogona po kojima je poznat Otto Lilienthal koji je napravio krila od lakog vrbovog drveta, a preko krila razapeo pamučno platno natopljeno voskom. Imao je puno uspješnih letova, a jedan pokušaj takvog leta ga je poveo u smrt. Obzirom da nijesmo u mogućnosti sa sigurnošću prihvatiti koji je let bio prvi, rado prihvatamo bajku iz mitologije stare Grčke o poznatom letu Dedala i Ikara.
Iza prvog uspjeha braće Wright slijede pokušaji letova od kojih su mnogi i ostvareni. Godine 1909. završava se epoha eksperimenata. Bleriot je kod Calaisa preletio preko Kanala i sletio u Englesku. Uporedo sa pokušajima uzlijetanja sa travnate površine obavljaju se pripreme za uzlijetanje s vodene površine. Uspjeh je postignut u proljeće 1910. godine, kada je sa površine mora kod Marsella uzletio prvi avion.
Na području bivše Jugoslavije najznačajniji uspjeh postigao je inženjer Slavoljub Penkala iz Hrvatske. Kao prvi njegov let može se uzeti onaj kada se pilot Dragutin Novak na avionu Penkale digao u vazduh više od 10m i kod toga načinio zaokret od 180°. Pomenuto vježbalište je ujedno i prvo letilište u Zagrebu.
Istovremeno se u cijelom svijetu nastavljaju dalji napori na građenju aviona i savladavanju avionske tehnike. U svjetskom ratu avioni se već masovno koriste u vojne svrhe, dok se posle svjetskog rata veliki napori ulažu u konstruisanje putničkih aviona. Godine 1952. vazdušni promet je dobio najsigurniji i najpouzdaniji avion tog vremena „JU 52“.
Rad na razvoju aviona nastavlja se, i taj proces se nikad nije prekidao. Razvoj aviona uslovljavao je i uporedno razvijanje aerodroma.
Slika: Letilica braće Rajt

2. OSNOVE METEOROLOGIJE ZA POTREBE ISTAŽIVANJA, SMJEŠTAJA I ISKORIŠĆAVANJA AERODROMA

Istraživanja lokacije aerodroma kao i njegovo projektovanje i iskorišćavanje, usko su povezani sa praćenjem meteoroloških stanja i poznavanjem klimatologije užih područja. Prikupljanje potrebnih meteroloških podataka sprovodi se pomoću organizovane mreže hidrometeoroloških stanica.

2.1. Pojam i podjela metereologije, elementi i pojave

Metereologija je nauka, koja proučava fizičke pojave u vazdušnom omotaču oko zemlje, odnosno u atmosferi. Metereologija pripada grupi geofizičkih nauka u koju takođe spadaju: hidrologija, seizmologija i nauka o zemljinom magnetizmu. Njen osnovni zadatak je proučavanje zakona prirode. Može se podijeliti na: opštu, sinoptičku, dinamičku i aerologiju.
Opšta metereologija se bavi opštim proučavanjem svih metereoloških elemenata i pojava u nižim slojevima atmosfere.
Sinoptička metreologija je nauka, koja proučava procese koji uslovljavaju vremenske pojave na većim područjima zemljine površine.
Dinamička metereologija je nauka, koja empirijski i teoretski objašnjava kretanja vazdušnih masa.
Aerologija je nauka, koja proučava elemente i pojave u slobodnoj atmosferi na većim visinama.
Osnovni metereološki elementi su: sunčano zračenje, zemljina radijacija, trajanje sunčevog sjaja, horizontalna vidljivost, temperatura vazduha, vazdušni pritisak, isparavanje, vlažnost vazduha, oblačnost, visina padavina, visina sniježnog pokrivača, pravac i brzina vjetra.
Metereološke pojave su: magla, oblaci, kiša, snijeg, grad, inje i poledica.