Analiza krivotvorenja i falsificiranja novca u Češkoj od 2009. – 2011. godine

1. Uvod
Tijekom pisanja seminarskog rada analizirat će se tema falsificiranja i krivotvorenja novca. Cilj ovog seminarskog rada je prikazati pojam krivotvorenja i falsificiranja novca. Nakon upoznavanja sa spomenutim pojmovima potrebno je istražiti koje su metode krivotvorenja novca te kako prepoznati lažan novac. Ti podaci bit će korisni u razumijevanju problema koji ne bi trebali biti nepoznanica ljudima koji se bave i ne bave područjima ekonomije. Ključni dio ovog seminarskog rada bit će prikazivanje pojave krivotvorina i falsifikata u Češkoj u razdoblju od 2009. do 2011. godine. Istražit će se koliko su takve kriminalne radnje bile zastupljene u Češkoj u istraživanom razdoblju te koliki broj novčanica i kovanica je pronađen kao falsificiran. Na kraju će se donijeti zaključak o provedenoj analizi.
1. Pojam krivotvorenja i falsificiranja novca

Potrebno je naglasiti kako krivotvorenje i falsificiranje novca nije isto, iako se puno puta ta dva pojma poistovjećuju. Krivotvorenje novca je kažnjiva djelatnost koja ima dugotrajnu prošlost, a odnosi se na imitiranje ili oponašanje koje je obično napravljeno s namjerom prijevare, odnosno da se proslijedi nekome kao da je original. Krivotvorenje predstvalja imitaciju, izradu, tiskanje novca općenito dok je falsificiranje izmjena nekih dijelova na originalnom novcu.

Falsifikati novca raširena su pojava u cijelom svijetu. Falsificiranje novca skopčano je s velikim rizikom, budući da falsifikatori i njihovi pomagači moraju uložiti znatna novčana sredstva i posjedovati rijetku vještinu, a u stalnoj su opasnosti da se falsifikat otkrije prije nego što ga puste u optjecaj. Sve češće se javljaju falsifikati stranih valuta. Tome pridonosi razvijeno „crno tržište“, koje pogoduje brzom prijenosu falsifikata iz ruke u ruku te brisanje tragova sudionika u protuzakonitom poslu. S obzirom da se kupci falsifikata, i kada otkriju da su prevareni, iz straha ne javljaju policiji, to podržava krijumčarski lanac i umnožava štete što iz toga nastanu.1

Statistika monetarnog kriminala pokazuje da prilikom falsificiranja novca falsifikatori biraju novac koji je najunosniji. Također, pri izboru se drže kriterija da je to novac koji se često ne mijenja te onaj čiji se apoeni često ne povlače iz optjecaja. Prema broju falsifikata u svijetu, najviše( oko 60%) ima falsifikata SAD dolara. Ostatak od 40% odnosi se na falsifikate njemačkih maraka, talijanskih lira, kanadskih dolara i engleskih funti.

Krivotvorenje novca poznato je iz najstarijih vremena ljudskoga društva, a staro je koliko i robonovčana privreda. Najraniji zapisi krivotvorenja novca datiraju iz 17. stoljeća prije Krista, u vrijeme babilonskog vladara Hamurabija IV. Krivotvorine su poznate i u nalazima novca starih Grka, Rimljana te nalazima europskog srednjevjekovnog novca. Kada je u 18. stoljeću papirni novac postao u Europi masovno platežno sredstvo, krivotvoritelji su dobili novi poticaj. Tehnički napredak otvara nove mogućnosti za izradbu lažnog novca. Sredinom 18. stoljeća uhvaćeni su u Engleskoj prvi krivotvoritelji novčanica, dok je krivotvorenje novca sve češće od sredine 19. stoljeća. Zanimljiv je slučaj da je Kraljevina Jugoslavija morala iz opticaja povući novčanice od 1000 dinara zbog ubacivanja velikih količina krivotvorina iz Italije i Turske 1932. godine.

Ovo su neki od mnogih primjera krivotvorenja i falsificiranja novca što pokazuje veliku razvijenost kriminala u svim dijelovima svijeta. Krivotvorenje je još uvijek je unosan posao za krivotvoritelje, jer je nominalna vrijednost lažnog novca mnogo veća od troškova izrade i uloženog rada. Danas se najviše krivotvore novčanice, dok su krivotvorine metalnog novca, puno manje zastupljene.