Odlomak

Budžet predstavlja osnovni dokument za finansiranje državnih funkcija u svakoj državi. U zavisnosti od načina definisanja države, državnih funkcija i obaveza države, budžet se u teoriji definiše kao pravni akt ili zakon. Ono što je za budžet svojstveno jeste da postoje rokovi za pripremu i njegovo usvajanje. Za ove procedure odgovorno je ministarstvo nadležno za poslove finansija. Njime se planiraju primanja, uštede, pozajmice i potrošnja, baš kao što se radi sa ličnim ili porodičnim budžetom. Značaj budžeta ogleda se i u tome što budžet nije samo akt za finansiranje državnih funkcija, vec država preko instrumenata fiskalne politike i instrumenata raspodele sredstava ostvaruje i politicku, ekonomsku i socijalnu funkciju. Da bi država mogla da izvršava poslove vezane ze njenu nadležnost, neophodna su joj sredstva.
Izvori finansiranja državnih funkcija su uglavnom prihodi koje država ostvaruje od privrede, stanovništva i domacih i inostranih zajmova. Budžet kao državni akt treba da obezbedi finansiranje države u toku čitave budžetske godine.

1.BUDŽET U FINANSIJSKOJ TEORIJI I POLITICI
Državni budžet je osnovni pravni akt kojim je uređeno javno finansiranje državnih funkcija i jedna od najznačajnijih i najvažnijih finansijskih institucija. On predstavlja jednogodišnji zakon kojim se predviđaju, prethodno odobravaju i prethodno raspoređuju svi državni prihodi i rashodi u jednoj budžetskoj godini.
Vlada koristi budžet kako bi utvrdila svoje finansijske planove za jedan određeni vremenski period, a teorija i praksa su pokazale da je to period od jedne godine, pri čemu se kalendarska godina i budžetska godina ne moraju poklapati. Sadržaj državnog budžeta obično čine razvijeni spisak prihoda i rashoda, zajedno sa njihovim planiranim iznosima za sledeću godinu, kao i pratećim procesnim i sličnim odredbama. Sam postupak donošenja i usvajanja budžeta odvija se u više etapa i privlači veliku pažnju javnosti, te je propraćeno sa velikim interesovanjem.
Polazna osnova za tretman budžeta u Republici Srbiji jeste Ustav.
U ustavu iz 2006. godine član 92 kaže:
• Republika Srbija, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave imaju budžete u kojima moraju biti prikazani svi prihodi i rashodi kojima se finansiraju njihove nadležnosti.
• Zakonom se utvrđuju rokovi u kojima budžet mora biti usvojen i način privremenog finansiranja.
• Izvršavanje svih budžeta kontroliše Državna revizorska institucija.
• Narodna skupština razmatra predlog završnog računa budžeta po pribavljenom mišljenju Državne revizorske institucije.
Zakon o budžetskom sistemu (koji je donet pre ustava, ali je više puta usaglašavan) uređuje planiranje, pripremu i donošenje budžeta Republike Srbije.

Termin budžet smatra se da je novijeg datuma. Sama reč budžet potiče od latinske reči ,,bulga“, koja predstavlja kožnu torbu, torbu koju je obično nosio ministar finansija. Danas je reč ,,budžet“ opšte prihvaćena u svim državama.
Većina savremenih finansijskih teoretičara budžet definišu kao finansijski plan a ne kao zakon. Istina je da on dobija formu zakona jer kao akt od izuzetne važnosti donosi se redovno po posebnoj proceduri. Budžet je javni akt pa ima zakonsku i administrativnu snagu.
Budžet predstavlja osnovni, a u nekim slučajevima i jedini, instrument finansiranja javnih rashoda u savremenim državama.

Kao finansijska institucija, sa svim potrebnim elementima i uz poštovanje propisane procedure, budžet se pojavljuje u XV veku u Evropi u pojedinim gradovima, odnosno u XVII veku u u pojedinim državama. Naime, za pojavu budžeta bilo je potrebno postojanje robno-novčanih odnosa na jednom širem privrednom planu.
2.ISTORIJSKI NASTANAK BUDŽETA KAO PRAVNOG AKTA

Istorijski posmatrano, nastanak budžeta kao pravnog akta je bio veoma dug i zahtevan. Prema Lepoa-Bolijeu, „budžet vodi poreklo od engleskih kraljeva rasipnika. Obuzdavajući njih, došlo se do budžetskog prava.“ Parlamentarna borba za budžetska prava trajala je od XII do XIX veka. Ona je započela borbom za regulisanje odnosa na strani javnih prihoda, kada je 1215.godine, na insistiranje engleskih zemljoposednika, u čuvenom aktu Magna Carta bilo proklamovisano da se nijedan porez ne može naplatiti bez pristanka poreskih obaveznika. Ova proklamacija je ostala uglavnom mrtvo slovo na papiru do 1628.godine, kada je parlament izglasao „Peticiju prava“ kojom se smatrao nezakonitim svaki porez koji parlament nije prethodno odobrio. Borba za budžetska prava završila se na strani javnih rashoda tek 1834.godine, kada je engleski parlament izborio pravo kontrole trošenja ne samo vojnih nego i civilnih javnih rashoda.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari