Odlomak

U V O D

Današnjom ekonomijom dominiraju akcionarska društva. Na planetarnom novou, multinacionalne kompanije – akcionarska društva – su moćnije od mnogih država i diktiraju globalni razvoj ekonomije. U svijetu postoje mnogobrojna tržišta kapitala na kojima se trguje akcijama. Na njima kapital u vidu akcija doživljava stalnu transformaciju i promjenu vlasništva. To onemogućuje da najbolja poslovna ideja dobije najbolju šansu. Da bi i jedna ideja mogla biti ostvarena, neophodan je kapital.

Najčešći način prikupljanja kapital au akcionarskom društvu je, svakako, emisija običnih akcija. Emisijom običnih akcija preduzeće dolazi do neophodnog kapitala, a investitori koji otkupljuju emitovane obične akcije će ostv ariti određena prava. Akcionarsko društvo može biti finansirano i emisijom preferencijalnih akcija, a prava koja preferencijalne akcije nude svojim vlasnicima su: pravo prvenstva isplate dividendi preferencijalnim u odnosu na obične akcionare i u slučaju bankrotstva preferencijalni akcionari će biti isplaćeni prije običnih akcionara. Međutim, i obične akcije svojim vlasnicima pružaju veom aznačajna prava, kao što su: pravo glasa, pravo na dio dobiti, pravo prečekupovine akcija, pravo na uvid u najvažnije poslovne rezultate korporacije, pravo na aktivu u slučaju likvidacije i pravo na transfer akcija.

Kada se investitori odluče i kupe obične akcije, njima se pruža mogućnost da ostvare prinos na obične akcije. Prinos koji ostvaruju obični akcionari je, također, karakteristika koja ih bitno razlikuje od preferencijalnih akcija. Ovaj prinos može biti u vidu dividende i kapitalne dobiti, a obične akcije zbog visokog rizika daju mnogo veći prinos od preferencijalnih akcija.

Preduslov za ostvarivanje vlasništva nad običnim akcijama jeste da akcionarsko društvo identifikuje potrebu za dodatnim dugoročnim sredstvima, a zatim i izvrši emisiju običnih akcija, kao najpovoljnije vrijante finansiranja.

Sam postupak emisije običnih akcija se izvodi u okviru primarnog tržišta i zahtijeva niz radnji i ispunjenje određenih uslova. Najopštije rečeno, postupak emisije se sastoji iz tri grupe aktivnosti, a to su: priprema i donošenje odlluke, odobravanje emisije i realizacija emisije.

Obične akcije imaju svoju vrijednost. Osnovni tipovi vrijednosti su nominalna, knjigovodstvena i tržina vrijednsot običnih akcija. Kroz vrijednost ovih akcija može se sagledati uspješnost poslovanja samo g emitenta. Potreba za utvrđivanjem vrijednosti običnih akcija se javlja kod potencijonalnih investitora, vlasnika ovih akcija, ali i kod menadžmenta preduzeća.

 

 

 

Osnovna obilježja osnovnih akcija

Osnovi akcionarstva

Korjene savremenog akcionarstva nalazimo u Engleskoj sredinom XVI i početkom XVII vijeka. Prema nekim zapisima, kompanija Sebastijana Kaboa (Sebastian Cabot) “Muscovy Company“ je 1553. godine postala prva firma koja je putem javne emisije akcija prikupila neophodan kapital. Novi poslovni poduhvat zahtijevao je velika sredstva koja pojedinci nisu imali. Zbog toga je organizovano javno prikupljanje sredstava. Za novac koji bi uložio pojedinac bi dobio akcije, kao dokaz o udjelu u vlasništvo kompanije. Dobio je i obećanje o bogatoj nagradi, ukoliko poslovni poduhvat uspije. U suprotnom slučaju, novac bi bio izgubljen. To znači da je ulagač snosio rizik cijele operacije, jer njemu nije zagarantovan povrat uloženog novca.

Jak uticaj na razvoj akcionarstva imala je industrijska revolucija. Pojavom novih formi poslovnih organizacija, odnosno industrijskih preduzeća, javila se sve veća potreba za kapitalom koji će omogućiti ekspanziju poslovanja. Pokzalo se da emisija akcija predstavlja efikasan način kojim se mogu obezbijediti ogromne količine kapitala.

Akcija se najčešće definiše kao hartija od vrijednosti koja predstavlja udio u vlasništvu jedne firme. Osoba koja posjeduje akcije nekog društva je suvlasnik tog društva. Vlasnik akcija u stvari posjeduje dio kapitala preduzeća i po osnovu veličine svog akcijskog udjela ostvaruje pravo na:

  • upravljanje
  • dividendu
  • likvidacioni ostatak.

Akcije ne emituju svi privredni subjekti. One su vezane samo za jedan specifičan vlasnički oblik preduzeća koja se nazivju akcionarska društva ili korporacije (corporation). Pri tome, treba istaći da bez obzira na specifičnost zakonskih propisa, u osnovi se mogu razlikovati tri osnovne vlasničke forme privrednih organizacija:

1. privatno preduzeće,
2. partnerska društva, i
3. akcionarska društva – korporacije

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari