Odlomak

Uvod
Finansijski menadžment je briga o sticanju, finansiranju i upravljanju imovinom, imajući na umu osnovni cilj poslovanja. Zbog toga se funkija odlučivanja finansijskog menadžmenta može razdeliti na tri glavna područja: ivesticije, finansiranje i odluke o upravljanju imovinom. Cilj osnova finansijskog menadzmenta je objasniti kako kompanija prikuplja sredstva, kako ih alocira i da sve finansijske odluke stvaraju vrednosti.
U 1980-im i 1990-im godinama došlo je do eksplozije međunarodnih investicija pojedinačnih investitora kroz uzajamne fondove i druge intermedijare, kao i institucionalnih investitora kroz izravna ulaganja. S druge strane, pojavilo se i povećano prikupljanje kapitala izvan nacionalnih granica. Finansijski menadžer mora pronaći „najbolju cenu“ na globalnom tržištu, ponekad pomoću valutnih i drugih zaštita. Finansijske institucije i istrumenti dramatično su se menjali kako bi se prilagodili osnovnoj potražnji investitora i onima koji prikupljaju kapital. Deregulacija je finansija, najpre u SAD-u, a potom u Evropi i Aziji, ubrzala integraciju svetskih finansijskih tržišta. Zbog stalne promene na sceni, današnji finansijski menadžer mora imati opšte perspektive. Iako su pojmovi koji se već pre spominju u knjizi i ovde primenjivi, promenila se okolina u kojoj se donose odluke. U ovom seminarskom radu ćemo pokušati da objasnimo tu okolinu i istražiti na koji način kompanija donosi odluke o međunarodnom okruženju.
Motiv je za investiranje inostranog kapitala u poslove svakako, osiguranje prinosa koji će biti veći od zahtevanog. Na inostranim tržištima mogu postojati mesta na kojima se može ostvariti taj veći prinos. Na domaćem tržištu pritisak konkurencije može biti takav da se može ostvariti samo normalna stopa prinosa. Iako je osnovni razlog investiranje u inostrane ekspanzije na inostranom tržištu, postoje i drugi razlozi. Neka preduzeća investiraju u inostranstvo kako bi efikasnije proizvodila. Druga zemlja može nuditi niže troškove rada i ostale troškove pa će kompanija smestiti svoje proizvodne pogone tamo gde bi mogla da snizi i svoje troškove poslovanja. Zato se elektronska industrija preselila u inostranstvo. Konačno, neke kompanije investiraju u inostranstvo kako bi osigurale neophodne sirovine. Stoga posebno naftne i rudarske kompanije investiraju u inostranstvo. Svi su ti interesi-tržišta, proizvodni pogoni i sirovine-u skladu sa ciljem osiguranja veće stope prinosa nego što je to moguće ostvariti samo kroz domaće poslovanje.
Međunarodni finansijski menadžment za predmet izučavanja ima osnovne zakonitosti funkcionisanja međunarodnog finansijskog sistema, te osnovne odnose upravljanja finansijama u globalnim okvirima, kako sa stanovišta nacionalnih ekonomija, tako i sa stanovišta multinacionalnih i globalnih kompanija.
razumjeti relacije u upravljanju finansijama u međunarodnim odnosima, odnosno u multinacionalnim korporacijama. Spoznati će osnove funkcionisanja međunarodnih finansijskih tržišta, odnosno finansijskih instrumenata koji se na njima koriste. Također će se upoznati sa osnovama procjene investicijskih projekata, troška kapitala, te portfolio menadžmenta u međunarodnom finansijskom okruženju.

Međunarodna ocena isplativosti ulaganja

Tokovi novca koji su značajni kod inostranih investicija oni su koji se mogu vratiti u matičnu tvrtku zemlje domaćina. Ako se očekivani prinos na investiciju temelji na tokovima novca koji će se ostvariti u inostranoj podružnici, i neće se moći vratiti u zemlju, investicija vrlo verovatno neće biti atraktivna. Ako se tokovi novca mogu slobodno vratiti, ocena isplativosti ulaganja je vrlo jednostavna.
Američko bi preduzeće: 1) procenilo očekivane tokpve novca u stranoj valuti
2) izračunalo njuhovu vrednost u dolarima po očekivanom tečaju
3) odredilo neto sadasnju vrednost projekta uporedo americke zahtevne stope prinosa, uz stopu koja bi se prilagodila prema učinku premije rizika

Faktori rizika

Kada se promatraju zahtevni prinosi jedno je od razmatranja i međunarodna diverzifikacija. Rizik portfelja je ključni element povezanosti projekata u imovini portfelja. Kombinacijom projekata koji međusobno imaju neki stupanj korelacije, preduzeće je u stanju smanjiti rizik u odnosu na ocekivani prinos. Budući da domaći ivesticiski projekti obicno međusobno koreliraju i da većina veoma zavisi od stanja same države, strane investicije imaju prednost. Državni ciklusi različitih zemalja obično nisu potpuno sinhronizovani pa je međunarodnim investicijama moguće smanjiti rizik s obzirom na očekivani prinos. Očekuje se das u prinosi investicijskih projekata manje korelirani među zemljama nego što su korelirani u jednoj određenoj zemlji. Ukupni se rizik može smanjiti diverzifikacijom među zemljama.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Menadžment

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari