Odlomak

BIOGORIVA

Biogoriva su goriva koja se dobivaju preradom biomase.
Njihova energija je dobivena fiksacijom ugljika, tj. redukcijom ugljika iz zraka u organske spojeve.

Za razliku od ugljika koji oslobađaju fosilna goriva mijenjajući klimatske uvjete na Zemlji, ugljik u biogorivima dolazi iz atmosfere, odakle ga biljke uzimaju tijekom rasta.

Iako su fosilna goriva dobivena fiksacijom ugljika, ne smatraju se biogorivima jer sadrže ugljik koji se ne izmjenjuje u prirodi već dugo vremena.

Biogoriva postaju popularna zbog rasta cijena nafte, potrebe za sigurnijom dobavom energije, zabrinutosti zbog štetnih emisija stakleničkih plinova …
2010. godine svjetska proizvodnja biogoriva dosegla je 105 milijardi litara, s porastom od 17% u odnosu na 2009. godinu.
U prometu ona zauzimaju 2,7%, s najvećim udjelom bioetanola i biodizela.
Svjetska proizvodnja bioetanola je dosegla 86 milijardi litara, a najveći proizvođači su Sjedinjene Američke Države i Brazil (zauzimaju 90% svjetske proizvodnje).
Najveći proizvođači biodizela su zemlje Europske unije s udjelom od 53% u svjetskoj proizvodnji.

Prema podatcima Internacionalne energetske agencije („International Energy Agency“), do 2050. godine biogoriva mogu zadovoljiti četvrtinu svjetske potrebe za gorivima u prometu.

Globalno, biogoriva se najčešće koriste za prijevoz i u kućanstvu.

Većina goriva za prijevozna sredstva su kapljevita jer vozila zahtijevaju veliku gustoću energije, kao što je ona koja je sadržana u kapljevinama i krutinama.
Veliku gustoću energije najlakše i najefikasnije je dobiti motorom s unutarnjim izgaranjem, a on zahtijeva da gorivo bude čisto.
Goriva koja najlakše izgaraju su kapljevita i plinovita (mogu se ukapljivati), praktična su za prijenos i izgaraju čisto (bez krutih produkata).
BIODIZEL

Biodizel (metilni ester repičinog ulja) je gorivo za motorna vozila koje se dobiva od ulja uljane repice ili recikliranog otpadnog jestivog ulja.
Sirovine biodizela su masti životinjskog podrijetla, biljna ulja, soja, gorušica, suncokret, palmino ulje, alge, itd.
Biodizel je najčešće biogorivo u Europi.
Biorazgradiv je i nije opasan za okoliš. Dok hektar kukuruza daje oko 2500 litara etanola godišnje, hektar soje oko 560 litara biodizela, svaki hektar algi u teoriji može dati više od 45 000 litara biogoriva godišnje.
Kukuruz ili soja daju urod jednom godišnje, a alge se mogu ubrati svaki dan.
Kemijsko preinačivanje biljnog ulja za proizvodnju biodizela troši manje energije nego destiliranje kukuruza u etanol, no problem je postotak iskorištenosti i visoka cijena.
Njemačka je vodeći svjetski proizvođač koji rabi ulje krstašica. U nekim zemljama Europske Unije, biodizel je u određenom postotku već zastupljen u gorivima, te također neka vozila već mogu voziti na 100%-tni biodizel.
Dobiva se kroz proces esterifikacije, tako što biljno ulje reagira s metanolom i natrijevim hidroksidom kao katalizatorom, te nastaje ester masnih kiselina zajedno s ostalim nusproduktima: glicerolom, gliceridskim talogom i sapunom.
Ulja se mješaju sa natrijevim hidroksidom i metanolom te iz kemijske reakcije nastaje biodizel i glicerol.
Jedan dio glicerola je proizveden za svakih deset dijelova biodizela.
Čisti biodizel (B100), ima daleko najmanje štetne emisije među dizelskim gorivima.
B100 može postati viskozniji pri nižim temperaturama, a to ovisi o sirovini iz koje je dobiven.
U nekim zemljama proizvođači automobila čak daju jamstvo za korištenje biodizela u njihovim motorima.
Većina današnjih vozila imaju motore koji se ne moraju prepravljati za uporabu biodizela.
Budući da je biodizel dobro otapalo i čisti ostatke mineralnog dizela, filteri motora se moraju češće mijenjati jer biodizel otapa ostatke u spremniku goriva i cijevima.
Također čisti i komoru za izgaranje od ostataka ugljika i povećava učinkovitost.
Biodizel ima reduciranu količinu ugljika te povećanu količinu vodika i kisika, što znači da pri izgaranju nastaje manje čestica neizgorenog ugljika.
Iako čisti ukapljeni plin i vodik imaju čišće izgaranje, oni se koriste kod puno manje učinkovitih benzinskih motora i nisu lako dostupni.
Biodizel je siguran za rukovanje i transport jer je biorazgradiv, 10 puta manje otrovan od kuhinjske soli i izgara na relativno visokoj temperaturi (148°C).
Pripada skupini srednje dugih, C16-C18 lančanih masnih kiselina.
Te molekule pokazuju sličnost s molekulama mineralnog dizelskog goriva.
Kod proizvodnje i uporabe, emitira se 0,89 kg/l CO2, a kod mineralnog dizela 2,81 kg/l, što je 68% više.
Maloprodajna cijena u Njemačkoj, u lipnju 2007. godine, iznosila je 9,31 kunu/l u odnosu na dizel s 8,42 kune/l.
Ali za istu energiju kao što se dobiva litrom dizela, cijena je iznosila 9,21 kunu.
Energija fosilnih goriva utrošena u proizvodnju biodizela i energija koju daje proizvedeni biodizel u odnosu su 1:2,5.

ZANIMLJIVOSTI O BIODIZELU

Biodizel iz kućne radinosti!

Iako se čini posve nevjerojatnim biodizelsko gorivo se uz određenu dozu znanja i odgovarajuću opremu može proizvoditi i u kućnoj radinosti.
Slijedi li era „ uradi sam“ goriva pokazati će vrlo skora budućnost! Mi vam u međuvremenu donosimo sve o kućnoj proizvodnji biodizelskog goriva.

U vrlo skoroj budućnosti umjesto na benzinskoj crpki gorivo bi mogli točiti u kućnom laboratoriju.
Već sada postoji mnogo proizvođača koji proizvode kućnu kit opremu za samostalnu proizvodnju biodizela.
No, biodizel se u kućnoj radinosti može proizvoditi čak i bez specijalne opreme poznavajući određene kemijske metode i pojmove.
Što je sve potrebno da bi se proizvelo odgovarajuće biodizelsko gorivo potražite u našem osvrtu.
Transesterifikacija je postupak kod kojega se iz biljnog ulja ili životinjskih masnoća uz pomoć alkoholnog katalizatora (metanol ili etanol) izdvaja biodizelsko gorivo i glicerin.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari

Click to access the login or register cheese