Odlomak

1. UVOD
Čistu i zdravu životnu sredinu mnogi već dugo smatraju opštim dobrom. Pretpostavljalo se da se ekološki sistem potpuno autohtono, na manje ili više zadovoljavajući način, dovodi u ravnotežu, zato nije bilo potrebe za državnom intervencijom u ovoj oblasti. Stoga se briga o životnoj sredini uglavnom svodila na deklarativne izjave. Međutim, takav stav se vremenom promenio. U slučaju životne sredine, slobodno tržiste ‘ne postavlja stvari na svoje mjesto’. Na primjer, električna centrala može da koristi ugalj kao pogonsko gorivo i da u svom procesu proizvodnje zagađuje čist vazduh i vodu. Predpostavimo da ovo preduzeće plaća ugalj, ali ne i čistu vodu i vazduh koje troši. Ukoliko nema ostalih ograničenja, preduzeće bi štedljivo koristilo ugalj, ali bi potpuno nepažljivo trošilo vazduh i vodu. Stoga postoje razlozi za državnu intervenciju u oblasti životne sredine.

Konferencija Ujedinjenih nacija o čovjekovoj okolini, održana u Štokholmu 1972. godine, predstavlja kamen temeljac za razvoj globalne brige u oblasti ekologije. Na konferenciji se okupilo 113 država, koje su priredile zajedničku izjavu o potrebi međunarodne saradnje u cilju zaštite životne sredine. Prijedlog da se 5. juni proslavlja kao svjetski dan zaštite zivotne sredine je dala delegacija Jugoslavije i prema nekim izvorima, ovo je postao centralni događaj Ujedinjenih nacija.

2. RECIKLAŽA
Reciklaža je proces izdvajanja materijala iz otpada i njegovo ponovno korištenje u iste ili slične svrhe. Proces uključuje sakupljanje, izdvajanje, preradu i izradu novih proizvoda iz iskorištenih stvari i materijala. Važno je odvojiti otpad prema vrsti jer se mnoge otpadne materije mogu ponovo iskoristiti ako su odvojeno sakupljene. Sve što može ponovo da se iskoristi a ne da se baci je recikliranje. Primjeri za reciklažu u svakodnevnom životu su:
• poklanjanje odjeće koja se ne koristi (bolje i korisnije nego da se odjeća baca)
• pravljenje komposta od organskih ostataka itd.

Neke materije, poput stiropora, nisu biorazgradive i ne mogu se reciklirati ali se umjesto njih mogu naći ekološke zamjene. Bez uvođenja reciklaže u svakodnevni život nemoguće je zamisliti sistem upravljanja otpadom. Reciklaža ima tri osnovna principa (RRR):
• R – reduce – smanjiti
• R – reuse – ponovo koristiti
• R – recycle – reciklirati.

Reciklažom se postižu sljedeći ciljevi:
• štednja sirovinskih resursa (svi materijali su prirodnog porjekla i ima ih u prirodi u ograničenim količinama);
• štednja energije (nema trošenje energije u primarnim procesima, kao ni u transportu koji te procese prati, a dobija se dodatna energija sagorijevanjem materijala koji se ne recikliraju);
• zaštita životne sredine (otpadni materijali degradiraju životni ambijent,a reciklažom se štiti životna sredina);
• otvaranje novih radnih mjesta (procesi u reciklaži materijala zahtjevaju znanje i rad što stvara potrebu za radnim mjestima).

U pogledu mogućnosti ponovnog iskorištenja materijali mogu biti:
• reciklabilni – mogu se iskoristiti ponovnim vraćanjem u proces proizvodnje
• nereciklabilni – ne mogu se vratiti u proces proizvodnje i koriste se za dobijanje energije-spaljivanjem ili se na ekološki bezbijedan način skladište.

Gotovo sve može da se reciklira: papir, karton, plastika, staklo, aluminijum, bakar, gvožđe, keramika, elektronski I električni otpad… Recikliranje papira Papir se dobija iz celuloze,sirovine koja je osnovni sastojak drveta. Potrebo je poseći brojna stabla da bi se proizveo papir. Pošto govorimo o prirodnom resursu potrebno je brinuti o njegovoj količini. Primjer nebrige je Kina, čija je površina bila pokrivena 90% šumom, a danas je samo oko 5%. Papira ima oko 30% u našem otpadu. Moguće je reciklirati sve vrste novina, karton, papirne i kartonske kesa, papir za pisanje i ambalaž u od papira i kartona i to od 5-7 puta. Reciklažom 1tone kancelarijskog papira uštedimo 4.200kW električne energije, 32.000 l vode, 74% se manje zagađuje vazduh i spasili smo 17 stabala. Recikliranje plastike Plastika je materijal koji se dobija iz nafte, rude koja se nalazi u unutrašnjosti Zemlje. Po sadašnjoj stopi proizvodnje, procjenjuje se da će rezerve nafte u svijetu nestati za 35 godina.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari